Damani ili pećinari (Hyracoidea) su mali red placentalnih sisara, koji nastanjuje Afriku i jugozapadnu Aziju. Izgledom podsećaju na manje glodare ili zečeve, a nastanjuju različita staništa.

Damani
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Infrarazred: Eutheria
Nadred: Afrotheria
Red: Hyracoidea

Građa uredi

Damani su malih dimenzija i približno dostižu veličinu zeca. Dužina tijela se kreće između 30 i 60 cm. Imaju kratke ekstremitete, na prednjim nogama 4 prsta sa spljoštenim noktima nalik na kopito, a na zadnjim 3 prsta od kojih je jedan s kandžom. Od zuba, nedostaju im očnjaci umesto kojih postoji kratka dijastema. Zubna formula damana je:

1.0.4.3
2.0.4.3

Stanište uredi

Od najranijeg perioda rasprostranjeni su samo u Africi, duž Crvenog mora na Afričkom i Azijskom kontinentuArabijsko poluostrvo. Hyracoidea neseljavaju različita staništa. Neki žive na stijenama, drugi u krošnji drveća, a postoje oni koji naseljavaju stepe. Na stijenama se uglavnom zavlače u šupljine, dok u stepama često naseljavaju prazne termitnjake. Hrane se biljnom hranom, lišćem, zeljastim biljem i sl., ali jedu i insekte i njihove larve.

Damani su na različite načine prilagođeni staništima koje neseljavaju. Zubima (kutnjacima) melju i sitne hranu. Imaju složen želudac i simbiotske bakterije koje im pomažu pri varenju. Bubrezi imaju sposobnost da zadržavaju vodu, što im omogućava da prežive sušne uslove. Na nogama imaju gumene jastučiće sa mnogobrojnim žlijezdama, a to im pomaže pri kretanju preko stijena.

Razmnožavanje uredi

Žive u grupama ili porodicama od nekoliko jedinki, koje predvodi mužjak. Mužjak aktivno brani teritoriju koju zajednica naseljava. Ženka nosi mlade 7 do 8 mjeseci, a koti oko 4 mladunca, koji su polno zreli nakon 16 – 17 mjeseci. Mlađi mužjaci većinom žive solitarno, van područja koje kontroliše stariji mužjak, a pare se samo sa mlađim ženkama.

Filogenija i sistematika reda uredi

Damani su se izdvojili kao grupa pre više od 40 miliona godina (tokom ranog Eocena), i tokom dugog vremenskog perioda su bili najbrojniji sisari herbivori u Africi. Najveće vrste su bile veličine konja, a najmanje veličine miša. Tokom Miocena dešava se radijacija šupljorogih goveda (Bovidae) i damani kompetitivno bivaju isključeni, oterani u prethodno marginalne ekološke niše. I pored toga, red ostaje bogat vrstama i široko rasprostranjen u Africi, Aziji i Evropi sve do kraja Pliocena.

Analize filogenetskog srodstva damana sa ostalim rodovima sisara daju dvojake rezultate. Prema jednom evolucionom scenariju, damani su najsrodniji surlašima (mamutima i slonovima), sa kojima dele pojedine karakteristike: postojanje noktiju, dobro razvijeno čulo sluha, kao i male kljove. Prema drugom scenariju, damani su sestrinska grupa kladi koja obuhvata redove surlaša, sirena i izumrlih Embrithopoda i Desmostylia[1]. Celokupna ova grupa anzvana je Subungulata.

Red damana obuhvata 2 familije, od kojih je samo jedna (Procaviidae) savremena, sa 3 roda i 4 vrste:

Popis izumrlih vrsta uredi

Filogenija ranih hyracoids


Hyracoidea

Seggeurius




Microhyrax



Saghatheriinae

Bunohyrax




Pachyhyrax




Thyrohyrax






Selenohyrax



Saghatherium





Titanohyrax



Antilohyrax





Megalohyrax






Geniohyiinae

Geniohyus






Proboscidea




Perissodactyla[α 1]



Phenacodontidae



Filogenija hirakoida poznatih od ranog Eocena do sredine Oligocenske epohe. Moguće je da su današnji hiraksi (Procaviidae) evoluirali iz malih članova koji se ovde smatranju Saghatheriinae.[2]
  1. Odnos hyracoids i Perissodactlya je kontrovezan, i nije podržan molekularnim podacima.

Reference uredi

  1. Asher, R.J., Novacek, M.J., Geisher, J.H. (2003). „Relationships of endemic African mammals and their fossil relatives based on morphological and molecular evidence”. J. Mamm. Evol. 10: 131–194. DOI:10.1023/A:1025504124129. 
  2. Gheerbrant, E; D. Donming; P. Tassy (2005). „Paenungulata (Sirenia, Proboscidea, Hyracoidea, and Relatives)”. u: Kenneth D. Rose, J. David Archibald (eds.). The Rise of Placental Mammals: Origins and Relationships of the Major Extant Clades. Baltimore: Johns Hopkins University Press. str. 84–105. ISBN 080188022X. 

Literatura uredi

  • Martin S. Fischer: Hyracoidea. Handbuch der Zoologie, Band VIII, Teilband 58. Walter de Gruyter 1991. ISBN 3-11-012934-5
  • Ronald M. Nowak: Walker's Mammals of the World. Johns Hopkins University Press 1999 ISBN 0-8018-5789-9
  • Martin S. Fischer: Die Stellung der Schliefer im phylogenetischen System der Eutheria. 1996 ISBN 3-510-61178-0
  • Herbert Hahn: Von Baum-, Busch- und Klippschliefern, den kleinen Verwandten der Seekühe und Elefanten. 1959 ISBN 3-7403-0193-7
  • Edward R. Ricciuti: What on Earth is a Hyrax?. Blackbirch Press 1996 ISBN 1-56711-100-9
  • Donald R. Prothero, Robert M. Schoch: The Evolution of Perissodactyls. Oxford University Press 1990 ISBN 0-19-506039-3
  • A. Lavergne, E. Douery & al.: Interordinal Mammalian Relationships: Evidence for Paenungulate Monophyly Is Provided by Complete Mitochondrial 12S rRNA Sequences In: Molecular Phylogenetics and Evolution Okt 1996, Band 6, Nr. 2, S. 245-258.

Vanjske veze uredi

 
Wikivrste ima informacije vezane uz: