Dalmacija (tema)
Tema Dalmacija (grčki: θέμα Δαλματίας) bila je jedna od tema Bizantskog Carstva na istočnoj obali Jadranskog mora koja je egzistirala od oko 870. do 1060-ih.
| Tema Dalmacija θέμα Δαλματίας | |
|---|---|
 | |
Administrativni centar teme bila je Jadera (današnji Zadar).[1]
Historija uredi
Po svemu sudeći Tema Dalmacija osnovana je za vladavine cara Vasilija I, 870-ih[2] iako ima i mišljenja da je to bilo nešto ranije.[1] U njoj su bili ondašnji gradovi (sa okolicom) Aspalaton (Split), Tetrangurin Trogir, Diadora (Zadar), Opsara (Osor), Vekla (Krk), Arbe Rab i Ragusa (Dubrovnik)[3], dok su po unutrašnjosti vladali ondašnji slavenski kneževi; hrvatski po Dalmaciji, Liburniji i Primorju, a srpski po Zahumlju i Travuniji.
O prilikama u Dalmaciji za ranog srednjeg vijeka ima vrlo malo pisanih dokumenata i to od tri autora; Einharda, Pavla Đakona i Konstantina Porfirogeneta.[1] Prva dva autora uglavnom pišu o sukobima Franaka i Venecijanaca sa Bizantom i tek uzgred pišu o Dalmaciji.
Oni navode da je tokom borbi Ljudevita Posavskog 819.-822. sa Francima i njihovim vazalima, dalmatinskim Hrvatima, Johanes, dalmatinski arhont iz Zadra, primio episkopa Fortunata, koji je pomagao Ljudevita u borbi protiv Franaka.[1]
O Temi Dalmacija najviše je pisao bizantski car Konstantin Porfirogenet u svom djelu De administrando imperio i to u 30. poglavlju: Rasprava o tematu Dalmacija.[3] On navodi da je cijela Dalmacija i narodi oko nje bila pod vlašću Bizanta sve do vremena Mihajla Amorskog Mucavca, kada su stvari krenule loše. Tad su od bizantske vlasti otpali dalmatinski gradovi, ali i okolna slavenska plemena. Takve prilike su, prema Porfirogenetu, potrajale sve do vladavine njegovog djeda Vasilija I, koji je ponovo uspostavio bizantsku vlast.[1]
On navodi da su Saraceni nakon zauzimanja Barija 841., krenuli na Ragusu (Dubrovnik) kog su opsjedali 866. Zbog tog je Vasilije I krenuo sa vojskom na zapad da spasi Dubrovnik, ali i da povrati uzdrmanu vlast na istočnoj obali Jadrana i Južnoj Italiji [1] Dubrovnik je spasio, ali mu pohod na zapad nije donio očekivane rezultate, pa je izgleda morao priznati realnost - da nemože osigurati vlast po zaleđu Jadrana, već je za formalno priznanje svoje carske vlasti, pristao na kompromis i podjelu vlasti.
Porfirogenet uvijeno piše da je Vasilije I nakon što je pokrstio Slavene i osnovao - Temu Dalmacija, dao da si sami izaberu vlastite vladare, a uz to i privilegiju da ubiru porez od gradova Dalmatinske teme (umjesto statega).[3]Pa tako navodi da je Split morao slavenskom arhontu (knezu) plaćati porez od 200 nomismata, Trogir 100, Zadar 110, Osor 100, Rab 100, Krk 100 (ukupno 710 nomismata), pored vina i drugih stvari, dok je Raguza između Zahumlja i Travunije plaćala je 21 nomismata zahumskom arhontu i 36 travunjskom.[3]
Dužnost statega u Temi Dalmacija vršio je arhont, Zadra, a od 11. vijeka statega je zamijenio drugi funkicionar - katepan.[2]
Tema Dalmacija raspala se krajem 11. vijeka kad su Mlečani i Nemanjići zauzeli većinu gradova.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Тибор Живковић. „Тактикон Успенског и тема Далмација” (srpski). Ицторијски институт. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 30. 06. 2017.
- ↑ 2,0 2,1 „Tema” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 30. 06. 2017.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „Konstantin Porfirogenet: O upravljanju carstvom” (hrvatski). Dom i svijet. Pristupljeno 30. 06. 2017.[mrtav link]