Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Kričkama

Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Kričkama je grkokatolička (unijatska) crkva iz 19. vijeka. U narodu je poznata kao „Roga“, zbog dva velika zvonika koja su je krasila. Danas je u ruiniranom stanju, ali se planira njena potpuna rekonstrukcija.

Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Kričkama
Naziv crkve Crkva pokrova presvete Bogorodice
LokacijaKričke, Dalmacija, Hrvatska
Izgrađena 1835.

Gradnja crkve uredi

Već na samom početku unijaćenja u Dalmaciji 1832. godine, počeli su planovi o podizanju crkve. Građena je državnim novcem (Austrijskog carstva), po nacrtima arhitekte Valentina Presanija, u klasicističkom stilu.[1] U isto vrijeme je građena identična crkva u Baljcima, a zvala se Uspenje Gospodovo. Potrošeno je 50 000 forinti za njihovu izgradnju, što je tada bila najveća investicija države u ovom dijelu Dalmacije. Temelji crkve su položeni još krajem 1832. godine. U februaru 1833. dolazi do zaustavljanja radova, ali su oni ubrzano nastavljeni nakon ubistva popa Kričke marta 1834. Unijatska crkva u Kričkama je osvećena 19. januara 1835, uz prisustvo grofa Lilijenberga i unijatskog biskupa iz Križevaca, Gavrila Smičiklasa. Tom prilikom je organizovano veliko slavlje i parada.[2] Sljedeći dan je osvećena i crkva u Baljcima.

Unijatska župa (parohija) uredi

Župa ili parohija Kričke je osim Kričaka zahvatala još nekoliko susjednih sela, te grad Drniš. Vjernici ove crkve su pridobijani ispisavanjem iz matičnih knjiga Srpske pravoslavne crkve i upisivanjem u nove unijatske matične knjige. Posljednji unijati u ovoj župi su bili iz porodica Kunac i Galić u Kričkama, Milaković na Moseću, Triva na Sedramiću, te Vežić, Vranković-Šuša i Dereta u Drnišu. Prema grkokatoličkim tvrdnjama je 1939. godine u župi Kričke bilo 134 vjernika.[3] Nekoliko godina kasnije su nestali, vrativši se u pravoslavlje (Kunci, Galići, Derete i dio Milakovića) ili postavši rimokatolici (Trive, Vrankovići, dio Milakovića i izumrli Vežići).

U crkvi su služili sveštenici iz Žumberka i Križevaca, gdje je unijatstvo odavno ukorijenjeno. Prvi je bio Vasilije Bubanović. Unijatski sveštenici su bili visoko obrazovani ljudi, značajni u društvenom i političkom životu. Posebno se isticao župnik Nikola Hranilović, koji je bio jedan od pokretača izbornih djelatnosti u Drnišu, prilikom prvih izbora za dalmatinski parlament 1861. godine. Njega je zamijenio Miloš Nikolić, osnivač prve škole u selu. Poslije njega je župnik u Kričkama bio Vjekoslav Laboš.[2] Posljednji unijatski pop u Kričkama je bio Janko Heraković, do 1942. godine.

Propadanje crkve uredi

 
Crkva 2006. godine

Krajem 19. vijeka, broj unijata u župi je značajno opao. Po završetku Prvog svjetskog rata (1918) i stvaranju Kraljevine SHS, dugo nije bilo grkokatoličkog sveštenika u crkvi. Iz Križevaca su povremeno stizale inspekcije da izvide stanje. Novi unijatski pop, Janko Heraković, dobio je ključeve župne kuće 24. novembra 1925. On je ujedno bio i administrator župa Baljci i Vrlika.

U Drugom svjetskom ratu su partizani 1942. opljačkali i devastirali crkveno imanje. Pop Janko je tada pobjegao u Križevce s matičnim knjigama. Unijatska kuća pored crkve je kasnije postala četnički štab. Dolaskom partizana i komunističke vlasti krajem rata, sama crkva je služila kao skladište sijena, zbog čega je izgorjela nakon udara groma. Župna kuća je preuređena u školu. Tokom posljednjeg rata, 1992. godine, minirana su joj oba zvonika, po kojima je bila poznata kao „Roga“.

Obnova uredi

 
Crkva nakon čišćenja 2010. godine

Planovi o obnovi crkve su postojali još krajem 1980-ih, pred početak rata, ali nisu sprovedeni. Godine 2009. su počeli radovi na njenoj potpunoj rekonstrukciji, čišćenjem okolnog terena. Radove finansira Križevačka biskupija, uz pomoć Ministarstva kulture Hrvatske. Križevački biskup Nikola Kekić je 17. oktobra služio Moleban ispred ruševina crkve u prisustvu hodočasnika iz Križevaca.[4] U oktobru 2011. je postavljeno zvono ispred crkve i pokrenuta je obnova samog objekta.

Reference uredi