Durham (čita se Daram) je engleski historijski i ceremonijalni county i unitarna jedinica na sjeveroistoku Engleske duž obala Sjevernog mora.[1]

County Durham
Pozicija Durhama na karti Engleske
U sastavu Engleske
Upravni oblik county
Glavni grad Durham
Lord poručnik
Visoki šerif
Susan Snowdon
Gerald Charles Osbourne
Površina 2731 km²
Stanovništvo 902.444
Gustoća 330 stanovnika na km²

Geografske karakteristike uredi

Durham leži u regiji Sjeveroistočna Engleska, ima površinu od 2,731 km², na kojoj živi 902,444 stanovnika.[1]

Sa istoka graniči sa countyem - Tyne and Wear, a sa sjevera sa Countyem Northumberland, sa zapada sa Countyem Cumbria i sa juga sa Countyem North Yorkshire.[1]

Teritorij historijskog i današnjeg Countya Durham se razlikuju, jer su unutar Historijskog contya Durham bili i južni dijelovi Countya Tyne and Wear, uključujući gradove Gateshead i Sunderland.[1]

Sve do 2009. Durham je administrativno bio podjeljen na sedam distrikta: Chester-le-Street, Derwentside, grad Durham, Easington, Sedgefield, Teesdale i Wear Valley. Danas je podjeljen na 4 distrikta: Durham, Hartlepool, Darlington i Stockton-on-Tees.[1]

U Durhamu postoje dva gorska kraja, na zapadu su to dijelovi vapnenačkog masiva Pennines koji se uzdižu do visine od 747 metara kod prijevoja Burnhope, a zatim se lagano spuštaju do dolina rijeka Wear i Tees.[1] A na istoku je to vapnenačka visoravan čiji brežuljci sežu do visine od 213 metara. Njih razdvaja glacijalna dolina rijeke Wear. Na jugu po dolini Teesa razvijeno je ratarstvo, ali posno tanko tlo na zapadu omogućuje jedino ovčarstvo.[1]

Historija uredi

Durham je bio naseljen još od neolita i željeznog doba. Za rimskih vremena bio je vojnička predstraža Hadrijanovova zida. Nakon povlačanja Rimljana u 5. vijeku, postao je dio anglosaksonskog Kraljevstva Bernicija koje je egzistiralo do kraja 6. vijeka. Tokom 7. vijeka Bernicija je postala dio Kraljevstva Nortumbrija, kog su u 9. vijeku pokorili Vikinzi iz Danske. Krajem |srednjeg vijeka njegova granična pozicija između Škotske i Engleske pretvorila ga je u kraj čestih buna i provala.[1]

Zbog tog su kneževi biskupi iz katedralnog grada Durhama, u zamjenu za važnu ulogu u odbrani sjeverne Engleske, dobili od kralja posebne privilegije, koje su im omogućile da imaju potpunu kontrolu nad tim krajem[1], pa je postao poznat kao Palatinski county Durham. Tokom 16. vijeka stanovnici Durhama sudjelovali su u oružanim pobunama protiv reformacije, uključujući i Hodočasničku bunu (Pilgrimage of Grace).[1]

Sve do 19. vijeka Historijski county - Durham je bio ekonomski relativno nevažan kraj, tad je zbog industrijske revolucije, počela masovna eksploatacija ugljena, pa je ubrzo izrastao u jedno od ključnih industrijskih područja u Velikoj Britaniji. U njemu je 1825. otvorena prva linija putničkog vlaka na svijetu između Stocktona i Darlington. Darlington je kasnije izrastao u centar za proizvodnju lokomotiva i metalnih konstrukcija. Ostali gradovi, kao što su Gateshead, Hartlepool, Jarrow, South Shields i Sunderland razvili su se kao centri teške industrije, poznati po čeličanama i brodogradnji.[1]

Velika ekonomska kriza između dva rata, nakon koje je uslijedio pad tradicionalne teške industrije, ukazao je na potrebu da se industrija diverzificira, pa je Durham dobio status specijalnog područja, a od 1945. postao je dio sjeveroistočne razvojne zone. Tad su podignuta dva nova grada; Newton Aycliffe i Peterlee, za smještaj ljudi iz propalih rudarskih naselja. Posljdnji rudnici zatvoreni su krajem 20. vijeka, u međuvremenu su financijske olakšice i osnivanje industrijskih i poslovnih parkova potaknuli rast novih, industrija, kao što je elektronika.[1]

Tradicijski administrativni centar je grad Durham, poznat po svom univerzitetu[1] i katedrali koja je 1986. uvrštena na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[2]

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Durham (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 09. 10. 2016. 
  2. Durham Castle and Cathedral (engleski). Unesco. Pristupljeno 09. 10. 2016. 

Vanjske veze uredi