Charles Darwin

Čarls Robert Darvin (Charles Robert Darwin, 1809 - 1882) je britanski naučnik koji je udario temelje modernoj teoriji evolucije pomoću koncepta razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije.

Charles Robert Darwin
Slikala Julia Margaret Cameron
Rođenje	12. veljače 1809. Shrewsbury, Shopshire, Engleska
Smrt	19. travnja 1882. Downe, Kent, Engleska
Prebivalište	Engleska
Državljanstvo	britansko
Polje	Biologija, Evolucija
Institucija	Royal Geographical Society (Kraljevsko zemljopisno društvo Velike Britanije)
Alma mater	University of Edinburgh University of Cambridge
Akademski mentor	Adam Sedgwick John Stevens Henslow
Poznat po	autor prve moderne teorije o evoluciji, koja je po njemu dobila i naziv darvinizam
Istaknute nagrade	Kraljevska medalja (1853.) Medalja Wollaston (1859.) Medalja Copley (1864.)
Religija	potječe iz unitarijanističkog obitelji, štovao je Englesku Crkvu, a od 1851. agnostik

Darvinova teorija

Prirodnonaučna teorija o poreklu i razvoju životinjskih vrsta uključujući i čoveka nazvana je darvinizam. Radeći na empirijskom materijalu Darwin je postavio ove osnovne teze svoje teorije:

a) varijabilitet, a to će reći slučajnu promenjivost u razvoju živih bića;

b) hereditet, tj. nasleđivanje izvesnih stečenih oznaka;

c) selekcija boljih, tj. jačih, koja je posledica borbe za održavanje vrsta.

Darvinizam naročito ukazuje na poreklo čoveka iz primata (čovekolikih majmuna) i imao je uticaja na razvoj drugih nauka (npr. sociologije), ali često sa simplifikacijama (uproštavanjima) pa govorimo o vulgarnom darvinizmu ili biologizmu.

Biografija

Darvin je rođen u mestu Šruzberi (Schrewsbery) 12. februara 1809. godine kao peto dete dobrostojeće engleske porodice. Njegov pradeda s majčine strane bio je uspešni trgovac porculanskom i lončarskom robom Džosija Vedgvud, a pradeda s očeve strane bio je u 18. veku dobro znani psiholog i naučnik Erasmus Darvin. Nakon završetka školovanja u elitnoj školi u rodnom Šrevzburiju (1825) mladi Darvin je upisao medicinu na Univerzitetu u Edinburgu. Godine 1827. izbačen je sa studija medicine i upisao se na univerzitet Kembridž kako bi postao sveštenik engleske crkve. Tamo je sreo geologa Adama Sedžvika i naturalistu Džona Hensloua.

Henslou ne samo da je pomogao Darvinu da izgradi samopouzdanje nego je svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savestan promatrač prirodnih fenomena i skupljač primeraka. Nakon završenih studija na Kembridžu 1831. godine u svojoj dvadesetdrugoj godini Darvin se, uglavnom na Henslouov nagovor, ukrcao na brod HMS Bigl i pridružio se ekipi naturalista na naučnom putovanju po svetu. Darvin je na tom putovanju dobio priliku da promatra geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i ostrvima kao i velik broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darvin je bio najimpresioniraniji učinkom koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu. U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog sveta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što je npr. potres ili svijanje zemljine površine. Prema toj teoriji poslednja katastrofa bila je ona povezana s Nuhinom arkom koja je izbrisala sve životne oblike osim onih koji su se ukrcali u Nojevu barku. Ostali primerci životnih oblika postali su fosili. Prema tom gledištu vrste, kreirane nezavisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromenjivim za sva vremena.

Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmienio je engleski geolog sir Čarls Liel u svojoj knjizi u dva sveska "Principi geologije" ( Principles of Geology ) (1830 - 1833). Liel je utvrdio kako zemljina površina prolazi kroz stalne promene što je rezultat delovanja prirodnih sila kroz duži vremenski period. Dok je boravio na HSM Biglu Darvin je zaključio kako mnoga Lielova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio. Iako je takođe primetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim delom gledišta koja je Liel zastupao. Tako je, na primer, zapazio da na ostrvu Galapagos postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, unatoč tome što su bliski povezane, različite u strukturi i prehrabenim navikama od ostrva do ostrva. Ta opažanja naterala su Darvina da postavi pitanje da li je moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.

Nakon što se 1836 vratio u Englesku svoje ideje o promenjivosti vrsta objavio je u delu "Beleške o transmutaciji vrsta" (Notebooks on the Transmutation of Species). Darvin se u svom stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao "Esej o principima populacije" (An Essay on the Principle of Population) iz 1798. godine, delo britanskog ekonomiste Thomasa Roberta Malthusa. U tom delu Malthus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društevna događanja poput rata. Darvin je odmah Malthusove argumente primenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcija.

Naredne dve decenije radio je na ovoj teoriji i još nekim prirodno-istorijskim projektima (Darvin je bio prilično bogat i nikada nije imao potrebu za dodatnim prihodima). Godine 1839. oženio se svojom rođakinjom Emom Vedvud, a nešto kasnije preselio se malo imanje Daun Haus izvan Londona. Tamo je sa suprugom podizao desetoro dece, od koje je troje umrlo u ranom detinstvu. Darvin je svoju teoriju prvi put objavio 1858. godine u novinama, istovremeno kada je to učinio i Alfred Rasel Valas, mladi naturalista koji je nezavisno od Darvina došao do istog zaključka. Darvinova teorija je u celosti objavljenja 1859. godine pod naslovom O poreklu vrsta (On the Origin of Species). Knjiga koju su nazvali "knjigom koja je šokirala svet", prodala se u potpunosti već prvi dan te je naknadno štampano još šest izdanja (Darvin ju je pripremao pune 22 godine).

Reakcija na Darvinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi prigovarali su Darvinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritikovali Darvinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darvinovu teoriju nisu dolazili od naučnika već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče uticaj Boga na stvaranje čoveka i stavlja čoveka na istu razinu sa životinjama.

Ostatak života Darvin je proveo proširujući različite aspekte problema koji je postavio u svom delu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima je te probleme nastojao obrazložiti: Promenjivost životinja i biljaka pod domaćim uslovima (1868; The Variation of Animals and Plants Under Domestication), Poreklo čoveka (1871;The Descent of Man ), The Expression of the Emotions in Animals and Man (1872) i The Descent of Man and Selection in Relation to Sex (1872). Važnost Darvinova rada prepoznali su njegovi savremenici te je Darvin izbaran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju nauka (1878). Odana mu je počast i mestom pokopa u vestminsterskoj opatiji, nakon što je 19. aprila 1882. umro u mestu Daun (Down), grofovija Kent.

Biografija

Porijeklo

Darwin je rođen kao peto dijete dobrostojeće engleske obitelji, otac mu je bio uspješni i imućni liječnik Robert Waring Darwin. Njegov pradjed s majčine strane bio je uspješni trgovac porculanskom i lončarskom robom Josiah Wedgwood, a pradjed s očeve strane bio je u 18. stoljeću dobro znani psiholog i učenjak Erasmus Darwin. Njegov je djed, Erasmus Darwin, također liječnik, stekao svjetski ugled svojim poetičnim opisima prirodnog svijeta. Prvi je Erasmus Darwin progovorio o evoluciji u epu u stihovima Zoonomija ili zakoni organskog života Charlesova je majka bila kći Josie Wedgewooda, osnivača danas poznate tvornice porculana, aktivna sudionika intelektualnog života onog doba koji ga je povezao ne samo s Erasmusom Darwinom nego i sa Josephom Priestleyem, tadašnjim slavnim kemičarom.

Na sveučilištu

Nakon završetka školovanja u elitnoj školi u rodnom Shrewsburyu (1825.) mladi je Darwin upisao medicinu i teologiju na sveučilištu u Edinburghu. Godine 1827. izbačen je sa studija medicine i upisao se na sveučilište Cambridge, s ciljem da postane svećenik Engleske crkve. Tamo je susreo geologa Adama Sedgwicka i prirodoslovca Johna Henslowa.

Henslow ne samo da je pomogao Darwinu da izgradi samopouzdanje nego je svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savjestan promatrač prirodnih fenomena i skupljač primjeraka. Nakon završenog studija na Cambridgeu 1831. godine u svojoj dvadesetdrugoj godini Darwin se, uglavnom na Henslow nagovor, ukrcao na brod HMS Beagle i pridružio se ekipi prirodoslovaca na znanstvenom putovanju po svijetu. Darwin je na tom putovanju dobio priliku da promatra geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i otocima kao i velik broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darwina je najviše impresionirao učinak koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu. U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog svijeta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što je npr. potres ili svijanje zemljine površine. Prema toj teoriji posljednja katastrofa bila je ona povezana s Noinom arkom koja je izbrisala sve životne oblike osim onih koji su se ukrcali u Noinu arku. Ostali primjerci životnih oblika postali su fosili. Prema tom gledištu vrste, kreirane neovisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromjenjivim za sva vremena.

Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmijenio je engleski geolog sir Charles Lyell u svojoj knjizi u dva sveska Principi geologije (Principles of Geology) (1830. - 1833.). Lyell je ustvrdio kako zemljina površina prolazi kroz stalne promjene što je rezultat djelovanja prirodnih sila kroz duži vremenski period. Dok je boravio na HSM Beagleu Darwin je zaključio kako mnoga Lyellova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio, iako je također zamijetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim dijelom gledišta koja je Lyell zastupao. Tako je, na primjer, zapazio da na otočju Galápagos postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, unatoč tome što su blisko povezane, različite u strukturi i prehrambenim navikama od otoka do otoka. Ta opažanja natjerala su Darwina da si postavi pitanje da li je moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.

Karikatura iz 1870. na temu teorije o evoluciji, spajanjem majmunovog tijela sa Darwinovom glavom

Darwinova teorija

Nakon što se 1836. vratio u Englesku svoje ideje o promjenjivosti vrsta objavio je u djelu Bilješke o transmutaciji vrsta (Notebooks on the Transmutation of Species). Darwin se u svome stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao Esej o principima stanovništva (An Essay on the Principle of Population) iz 1798. godine, djelo britanskog ekonomiste Thomasa Roberta Malthusa. U tom djelu Malthus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društevna događanja poput rata. Darwin je odmah Malthusove argumente primijenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcije.

Naredna dva desetljeća radio je na ovoj teoriji i još nekim prirodno-povijesnim projektima (Darwin je bio prilično bogat i nikada nije imao potrebu za dodatnim prihodima). Godine 1839. oženio se svojom rođakinjom Emmom Wedgwood, a nešto kasnije preselio se na malo imanje Down House izvan Londona. Tamo je sa suprugom podizao desetoro djece, od kojih je troje umrlo u ranom djetinstvu. Darwin je svoju teoriju prvi puta objavio 1858. godine u novinama, istovremeno kada je to učinio i Alfred Russel Wallace, mladi prirodoslovac koji je nezavisno od Darwina došao do istog zaključka. Darwinova teorija je u cjelosti objavljenja 1859. godine pod naslovom Postanak vrsta (The Origin of Species). Podnaslov knjige se naziva "The Origin of Species by Means of Natural Selection or the Preservation of Favoured Race in the Struggle for Life - Porijeklo vrsta uz pomoć prirodne selekcije ili preživljavanje povlaštenih rasa u borbi za opstanak". Bio je to uvod u rasnu teoriju i neizbježnost istrebljenja rasa (u eng. izvorniku On the Origin of Species by Means of Natural Selection, or the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life). Knjiga koju su nazvali knjigom koja je šokirala svijet, prodala se u potpunosti već prvi dan te je naknadno tiskano još šest izdanja (Darwin ju je pripremao pune 22 godine).

Kritika Darwinove knjige "Postanak vrsta"

Naslovna strana knjige Postanak vrsta

Reakcija na Darwinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi (Adam Sedgwick i John Stevens Henslow) spočitavali su Darwinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritizirali Darwinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darwinovu teoriju nisu dolazili od znanstvenika već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče utjecaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinu sa životinjama.

Ostatak života Darwin je proveo proširujući različite aspekte problema koje je postavio u svom djelu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima je te probleme nastojao obrazložiti: The Variation of Animals and Plants Under Domestication (1868.; Promjenjivost životinja i biljaka pod domaćim uvjetima), The Descent of Man (1871.; Podrijetlo čovjeka), The Expression of the Emotions in Animals and Man (1872.) i The Descent of Man and Selection in Relation to Sex (1872.). Važnost Darwinova rada prepoznali su njegovi suvremenici te je Darwin izabran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju znanosti (1878.). Odana mu je počast i mjestom pokopa u Westminster opatiji, nakon što je 19. travnja 1882. umro u mjestu Downe, grofovija Kent.

U biologiji se rabi oblik Darwin kad se citira botaničko ime.

Optužbe o plagijatu

Prilikom tiskanja prvog izdanja "Postanak vrsta" Charles Darwin je izostavio prvo poglavlje koje je je bilo uobičajeno u tom vremenu, gdje znastvenici davaju prizanje drugim znastvenicima i ostalima koji su utjecali na njihovo dijelo. Ovim izostankom Darwin je primio mnoge kritike, jer time je "posvojio" sve ideje koje je predstavio svojom djelu. Osobito ljutit bio je britanski fizičar i teolog Baden Powell, u kasnijim izdanjima "Postanka vrsta" Charles Darwin je bio dodao poglavlje u predgovoru, no u mnogim slučajevima je on je izostavio poneke znastvenike ili je naveo znastvenike koji nisu ništa značili. Špekulacije oko kašnjenja prvog izdanja knjige vrtile su se oko kontrovernosti ideja, atribucija ideja drugima i sebi, kao i nesposobnosti Charlesa Darwina da skupi i navede sve prijašnje utjecaje..Postoji i legenda da Charles Darwin je nikada nije vratio posuđeno djelo Al-Jahiza "Knjiga o životinjama" iz knjižnice Britanskog muzeja. Dugo godina postojale i još postoje opužbe protiv Charlesa Darwina da je ideju o evoluciji "ukrao" od drugih i predstavio kao svoju ideju. Jedna od optužbi protiv Darwina bila je da je ideju o evoluciji "ukrao" od britanskog znastvenika Alfreda Wallacea. Prema nekim nagađanjima Wallace je 1858. godine poslao svoj esej Darwinu da on taj esej prosljedi britanskom geologu Charlesu Lyellu dok se on nalazio u na nekom indonežanskom otoku. U tom eseju bile su wallacove ideje o evoluciji, i navodno prema nekima Darwin je iskoristio ovu priliku i preradio svoje ideje o evoluciji. U nedavnim istraživanjima ova tvrdnja je pronađena da nije istinita, jer pretragom datuma na pismima, dnevnicima te obradom starih novina i arhiva lučkih kapetanija u Engleskoj datumi se nisu podudarali..

Važnija djela

• Bilješke o transmutaciji vrsta (Notebooks on the Transmutation of Species - 1836.)
• Putovanje jednog prirodoslovca oko svijeta (Journal of Researches into the Natural History and Geology of the Countries Visited during the Voyage of H. M. S. Beagle Round the World, poznato pod kraćim nazivom kao The Voyage of the Beagle - 1839.), Novo pokoljenje, Zagreb/Beograd 1949.
• Postanak vrsta putem prirodnog odabira ili očuvanje povlaštenih rasa u borbi za život (On the Origin of Species by Means of Natural Selection or the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life - 1859.), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.
• Mijenjanje životinja i biljaka pri udomaćivanju (The Variation of Animals and Plants Under Domestication - 1868.)
• Podrijetlo čovjeka i odabir ovisan o spolu (The Descent of Man and Selection in Relation to Sex - 1871.), Školska knjiga, Zagreb 2007.
• Izražavanje osjećaja u životinja i čovjeka (The Expression of the Emotions in Animals and Man - 1872.)

Vidite još

• Teorije organske evolucije

Literatura

• Anonymous (1882). „Obituary: Death Of Chas. Darwin”. The New York Times (21 April 1882). Pristupljeno 30 October 2008. 
• Balfour, J. H. (11 May 1882). „Obituary Notice of Charles Robert Darwin”. Transactions & Proceedings of the Botanical Society of Edinburgh (14): 284–298. 
• Bannister, Robert C. (1989). Social Darwinism: Science and Myth in Anglo-American Social Thought.. Philadelphia: Temple University Press. ISBN 0-87722-566-4. 
• Bowler, Peter J. (2003). Evolution: The History of an Idea (3rd izd.). University of California Press. ISBN 0-520-23693-9. 
• Browne, E. Janet (1995). Charles Darwin: vol. 1 Voyaging. London: Jonathan Cape. ISBN 1-84413-314-1. 
• Browne, E. Janet (2002). Charles Darwin: vol. 2 The Power of Place. London: Jonathan Cape. ISBN 0-7126-6837-3. 
• Darwin, Charles (1835). Extracts from letters to Professor Henslow. Cambridge: [privately printed]. Pristupljeno 1 November 2008. 
• Darwin, Charles (1837). Notebook B: (Transmutation of species). Darwin Online. CUL-DAR121. Pristupljeno 20 December 2008. 
• Darwin, Charles (1839). Narrative of the surveying voyages of His Majesty's Ships Adventure and Beagle between the years 1826 and 1836, describing their examination of the southern shores of South America, and the Beagle's circumnavigation of the globe. Journal and remarks. 1832–1836.. III. London: Henry Colburn. Pristupljeno 24 October 2008. 
• Darwin, Charles (1842). „Pencil Sketch of 1842”. u: Darwin, Francis. The foundations of The origin of species: Two essays written in 1842 and 1844.. Cambridge University Press. 1909. ISBN 0-548-79998-9. 
• Darwin, Charles (1845). Journal of researches into the natural history and geology of the countries visited during the voyage of H.M.S. Beagle round the world, under the Command of Capt. Fitz Roy, R.N. 2d edition. London: John Murray. Pristupljeno 24 October 2008. 
• Darwin, Charles; Wallace, Alfred Russel (1858). „On the Tendency of Species to form Varieties; and on the Perpetuation of Varieties and Species by Natural Means of Selection”. Journal of the Proceedings of the Linnean Society of London. Zoology 3 3 (9): 46–50. DOI:10.1111/j.1096-3642.1858.tb02500.x. 
• Darwin, Charles (1859). On the Origin of Species by Means of Natural Selection, or the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life (1st izd.). London: John Murray. ISBN 1-4353-9386-4. Pristupljeno 24 October 2008. 
• Darwin, Charles (1868). The variation of animals and plants under domestication. London: John Murray. ISBN 1-4191-8660-4. Pristupljeno 1 November 2008. 
• Darwin, Charles (1871). The Descent of Man, and Selection in Relation to Sex (1st izd.). London: John Murray. ISBN 0-8014-2085-7. Pristupljeno 24 October 2008. 
• Darwin, Charles (1872). The Origin of Species by Means of Natural Selection, or the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life (6th izd.). London: John Murray. ISBN 1-4353-9386-4. Pristupljeno 1 November 2009. 
• Darwin, Charles (1887). Darwin, Francis. ur. The life and letters of Charles Darwin, including an autobiographical chapter. London: John Murray. ISBN 0-404-08417-6. Pristupljeno 4 November 2008. 
• Darwin, Charles (1958). Barlow, Nora. ur. The Autobiography of Charles Darwin 1809–1882. With the original omissions restored. Edited and with appendix and notes by his granddaughter Nora Barlow. London: Collins. Pristupljeno 28 September 2013. 
• Darwin, Charles (2006). „Journal”. u: van Wyhe, John. Darwin's personal 'Journal' (1809–1881). Darwin Online. CUL-DAR158.1–76. Pristupljeno 20 December 2008. 
• Desmond, Adrian; Moore, James (1991). Darwin. London: Michael Joseph, Penguin Group. ISBN 0-7181-3430-3. 
• Desmond, Adrian; Moore, James; Browne, Janet (2004). Oxford Dictionary of National Biography. Oxford, England: Oxford University Press. DOI:10.1093/ref:odnb/7176. 
• Dobzhansky, Theodosius (March 1973). „Nothing in Biology Makes Sense Except in the Light of Evolution”. The American Biology Teacher 35 (3): 125–129. DOI:10.2307/4444260. 
• Eldredge, Niles (2006). „Confessions of a Darwinist”. The Virginia Quarterly Review (Spring 2006): 32–53. Pristupljeno 4 November 2008. 
• FitzRoy, Robert (1839). Voyages of the Adventure and Beagle, Volume II. London: Henry Colburn. Pristupljeno 4 November 2008. 
• Freeman, R. B. (1977). The Works of Charles Darwin: An Annotated Bibliographical Handlist. Folkestone: Wm Dawson & Sons Ltd. ISBN 0-208-01658-9. Pristupljeno 4 November 2008. 
• Freeman, R. B. (2007). Charles Darwin: A companion (2nd online izd.). The Complete Works of Charles Darwin Online. Pristupljeno 25 December 2014. 
• Herbert, Sandra (1980). „The red notebook of Charles Darwin”. Bulletin of the British Museum (Natural History). Historical Series (7 (24 April)): 1–164. Pristupljeno 11 January 2009. 
• Herbert, Sandra (1991). „Charles Darwin as a prospective geological author”. British Journal for the History of Science 24 (24): 159–192. DOI:10.1017/S0007087400027060. Pristupljeno 24 October 2008. 
• Keynes, Richard (2000). Charles Darwin's zoology notes & specimen lists from H.M.S. Beagle.. Cambridge University Press. ISBN 0-521-46569-9. Pristupljeno 22 November 2008. 
• Keynes, Richard (2001). Charles Darwin's Beagle Diary. Cambridge University Press. ISBN 0-521-23503-0. Pristupljeno 24 October 2008. 
• Kotzin, Daniel (2004). „Point-Counterpoint: Social Darwinism”. Columbia American History Online. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-19. Pristupljeno 22 November 2008. 
• Larson, Edward J. (2004). Evolution: The Remarkable History of a Scientific Theory. Modern Library. ISBN 0-679-64288-9. 
• Leff, David (2000). „AboutDarwin.com”. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-28. Pristupljeno 30 December 2008. 
• Leifchild (19 November 1859). „Review of 'Origin'”. Athenaeum (1673). Pristupljeno 22 November 2008. 
• Miles, Sara Joan (2001). „Charles Darwin and Asa Gray Discuss Teleology and Design”. Perspectives on Science and Christian Faith 53: 196–201. Pristupljeno 22 November 2008. 
• Moore, James (2005). „Darwin – A 'Devil's Chaplain'?” (PDF). American Public Media. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-27. Pristupljeno 22 November 2008. 
• Moore, James (2006). „Evolution and Wonder – Understanding Charles Darwin”. American Public Media. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-22. Pristupljeno 22 November 2008. 
• Owen, Richard (1840). Darwin, C. R.. ur. Fossil Mammalia Part 1. The zoology of the voyage of H.M.S. Beagle. London: Smith Elder and Co. 
• Paul, Diane B. (2003). „Darwin, social Darwinism and eugenics”. u: Hodge, Jonathan; Radick, Gregory. The Cambridge Companion to Darwin. Cambridge University Press. str. 214–239. ISBN 0-521-77730-5. 
• Smith, Charles H. (1999). „Alfred Russel Wallace on Spiritualism, Man, and Evolution: An Analytical Essay”. Pristupljeno 7 December 2008. 
• Sulloway, Frank J. (1982). „Darwin and His Finches: The Evolution of a Legend” (PDF). Journal of the History of Biology 15 (1): 1–53. DOI:10.1007/BF00132004. Pristupljeno 9 December 2008. 
• Sweet, William (2004). „Herbert Spencer”. Internet Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 16 December 2008. 
• Wilkins, John S. (1997). „Evolution and Philosophy: Does evolution make might right?”. TalkOrigins Archive. Pristupljeno 22 November 2008. 
• Wilkins, John S. (2008). „Darwin”. u: Tucker, Aviezer. A Companion to the Philosophy of History and Historiography. Blackwell Companions to Philosophy. Chichester: Wiley-Blackwell. str. 405–415. ISBN 1-4051-4908-6. 
• van Wyhe, John (27 March 2007). „Mind the gap: Did Darwin avoid publishing his theory for many years?”. Notes and Records of the Royal Society 61 (2): 177–205. DOI:10.1098/rsnr.2006.0171. Pristupljeno 7 February 2008. 
• van Wyhe, John (2008). „Charles Darwin: gentleman naturalist: A biographical sketch”. Darwin Online. Pristupljeno 17 November 2008. 
• van Wyhe, John (2008b). Darwin: The Story of the Man and His Theories of Evolution. London: Andre Deutsch Ltd (izdano 1 September 2008). ISBN 0-233-00251-0. 
• von Sydow, Momme (2005). „Darwin – A Christian Undermining Christianity? On Self-Undermining Dynamics of Ideas Between Belief and Science”. u: Knight, David M.; Eddy, Matthew D.. Science and Beliefs: From Natural Philosophy to Natural Science, 1700–1900. Burlington: Ashgate. str. 141–156. ISBN 0-7546-3996-7. Arhivirano iz originala na datum 2009-03-26. Pristupljeno 16 December 2008. 
• Yates, Simon (2003). „The Lady Hope Story: A Widespread Falsehood”. TalkOrigins Archive. Pristupljeno 15 December 2006. 

Vanjske veze

Charles Darwin na Wikimedijinoj ostavi

• Darwin Literature, Chapter-indexed, searchable versions of Darwin's works.
• Note: The comprehensive and authoritative web source for Darwin texts (essentially all of them, in a consistent and citable format) is here: http://pages.britishlibrary.net/charles.darwin/ Arhivirano 2005-02-06 na Wayback Machine-u
• See also: http://textbook.wikipedia.org/wiki/Charles_Darwin
• Charles Darwin's Books in an easy to read format.
• AboutDarwin.com Arhivirano 2007-08-29 na Wayback Machine-u
• The Friends of Charles Darwin
• Darwin's Portrait on the £10 Note
• 12 different portraits of Charles Darwin at the National Portrait Gallery, UK Arhivirano 2006-04-27 na Wayback Machine-u
• Galapagos Ostrva
• Čarls Darvin Arhivirano 2006-07-14 na Wayback Machine-u
• Pismo Darwinova učitelja biologije Adama Sedgwicka svojem učeniku, povodom primitka njegove knjige "Porijeklo vrsta", 1859. godine