Celer
Celer (Apium) (od grčkog σέλινον, sélinon: Peršin), odnosno uobičajenih narodnih naziva ak, červez, opih, pitomi celer, selen, zelena.
| Celer | |
|---|---|
| |
| Apium graveolens | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Apiales |
| Porodica: | Apiaceae |
| Potporodica: | Apioideae |
| Rod: | Apium |
| Vrsta: | A. graveolens |
| Dvojni naziv | |
| Apium graveolens L. | |
Opis biljke uredi
Celer je zeljasta godišnja, dvogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice štitarki s mesnatim ili vretenastim, a katkada i gomoljasto odebljalim korijenom, te razgranjenom stabljikom visokom 40 – 80 cm. Tamnozeleni i sjajni listovi su veliki i perasto razdijeljeni, a listići su klinastog oblika na vrhu urezani i nazubljeni. Cvijetni štit je s kratkom peteljkom zrakast s bijelim i sivobijelim cvjetovima koji cvjetaju od srpnja do rujna, a kuglasti plod je rebrast. Na cijeni je kao vrlo vrijedna ljekovita biljka.
Miris i okus uredi
Korijen ima svojstveno aromatičan miris, koji nije svakome ugodan, obiluje eteričnim uljima (terpeni) kojima zahvaljuje svoju aromu i okus, a sam gomolj štiti od bakterija, gljivica i prirodnih neprijatelja. Okus vrtnog celera je oštar i začinski, ali kuhan ima blagi i ugodan ukus. Vrtni celer se cijeni zbog svoje delikatne arome, koja oplemenjuje jela, obogaćujući okus jelima od povrća, ali i voća (odlično se slaže s jabukom).
Povijest i rasprostranjenost uredi
Raste od Azije do sjeverne Afrike, preko Sredozemlja do Europe i Engleske, a kao divlja samonikla biljka bio je poznat još u pradavna vremena, koja raste na obalama, vlažnim i močvarnim područjima. Kao vijenac se nosio na pogrebnim svečanostima u starom Egiptu i nađen je u grobnicama faraona. U Homerovoj Odiseji se spominje kako su livade na otoku Kalipsu bile prekrivene ljubicama i celerom, a bio je i simbol ljepote i veselja. Starim Grcima je bio najomiljenije cvijeće za grob i žalost. Kod starih Rimljana bio je simbol smrti i za nekoga na umoru govorili bi: "Apio indiget" (preostaje mu samo celer). Hipokrat ga je preporučivao svima koji imaju treperave živce. Francuski fitoterapeut Maurice Mességué je u svojim knjigama o ljekovitom povrću i bilju naveo stare narodne izreke: "Kad bi žena samo znala kako će joj muž biti snažan ako jede puno celera, išla bi i na kraj svijeta da mu ga nabavi" i "Kad bi muž znao pravi učinak celera, zasijao bi njime cijeli vrt". A narodna urečica glasi: "Tko na srcu ima feler, treba uvijek jesti celer". Također je i popularan u tradicionalnoj kineskoj medicini koja ga preporučuje za snižavanje krvnog tlaka.
Od 16. stoljeća počinje njegov uzgoj kao kultivirane biljke i danas se nalazi u gotovo svakom vrtu, a u današnjih Grka celer je simbol sreće i veselja, dok su Francuzi oduvijek uživali u njemu hvaleći ga uzrečicom: "Ne treba se plašiti mukotrpnog puta do Rima radi ljubavi i celera".
Prehrana uredi
Celer se koristi u jelima i za pripremu juhe, a sjeme se upotrebljava kao začin. Čak i nakon dugog potapanja u vodu biljka ostaje čvrsta dodajući juhi teksturu. Na jugu Europe celer se obično upotrebljava svjež.
Energetska vrijednost 100 g celera (korijen s lišćem) je mala - iznosi 14 kcal/59 kJ. Od toga je 0,69 % bjelančevina, 2,97 % ugljenohidrata i 0,17 % masti. Izvrstan je izvor vitamina K (29,3 μg, što čini 29 % preporučenog dnevnog unosa) i dijetalnih vlakana (1,6 g/14 kcal ili 11,5 g/100 kcal, preporuke su 3 g/100 kcal), a ostale potrebne minerale i vitamine sadrži u malim količinama.
Ljekovito djelovanje uredi
Ljekovite su tvari najviše sadržane u sirovom, svježe istisnutom soku iz korijena, listova i stabljike, no kod pripravljanja treba izbjeći prisustvo listova, jer oni čine sok gorkim. Sadrži sve vitamine B kompleksa, vitamin C, vitamin A, vitamin E, minerale, kalcij, natrij, alkaloid apiin, asparagin, eterično ulje (Oleum Apii).
Jedenjem celera ili pijenjem soka, eterična ulja celera djeluju antibakterijski i antimikotički u ustima, grlu, želucu i crijevima, djeluju na mokraćni sustav, izlučuju se i putem bubrega, dezinficirajući i dalje sluznice, pomažući na taj način kod upala mokraćnih puteva i tegoba s mokrenjem, djeluju pročišćavajuće i potiču stvaranje žuči. Stimulira rad bubrega i snažno pospješuje menstruaciju. Sjemenke celera u Engleskoj i Australiji se već dugo koriste kao tradicionalni lijek protiv raznih tipova artritisa.
- Posebno upozorenje:
- Za vrijeme trudnoće može dovesti do neželjenih smetnji.
- Stimulira rad bubrega i njegove funkcije, stoga kod oboljelih bubrega treba posebno paziti.
- Za dijabetičare je najbolje da ga uzimaju kuhanog, a oprez je potreban jer sadrži ugljikohidrate.
- Postoje osobe alergične na celer.
Alergije uredi
Za ljude alergične na celer, on može dovesti do fatalnog anafilaktičkog šoka. Alergen se ne uništava pri kuhanju. Korijen biljke sadrži više alergena od stabljike. Celer spada u malu grupu namirnica koje mogu izazvati jake alergijske reakcije, čak i ako se jede hrana koja je obrađena sa strojevima koji su prethodno korišteni za obradu celera, što otežava izbjegavanje ovakve hrane.
Zanimljivosti uredi
- Celer sadrži androsteron, hormon za koji se smatra da privlači žene.
- Dr. Brown's proizvodi bezalkoholno piće sa ukusom celera pod imenom Cel-Ray.
- Zečevi jedu dosta celera, ali ne gube na težini jer bakterijska flora koja se nalazi u njihovom slijepom crijevu uključuje i mikroorganizme koji mogu razgraditi celulozu iz celera u oblik koji životinja može apsorbirati.
- Anafilaksija izazvana vježbanjem se može pogoršati jedenjem celera
- Jestiva drška celera ne predstavlja njegovo stablo kao što se često misli, već je u stvari peteljka lista.
- Na filmu lomljenje drški celera uz mikrofon se koristi za oponašanje zvuka lomljenja kostiju.
- Kod određenog broja ljudi konzumiranje celera izaziva utrnuće jezika.
Povezano uredi
Vanjske veze uredi
