Cancioneiro da Biblioteca Nacional

Cancioneiro da Biblioteca Nacional (portugalski: [kɐ̃sjuˈnɐjɾu ðɐ βiβliuˈtɛkɐ nɐsjuˈnaɫ], galicijski: [kaŋθjoˈnejɾo ða βiβljoˈtɛka naθjoˈnal], "Zbirka pjesama Nacionalne biblioteke"), obično zvana Colocci-Brancuti, zbirka je galicijsko-portugalske lirike i trubadura i jograes (neplemićkih izvođača i kompozitora). Te kantige (pjesme) klasificiraju se, slijedeći naznake u samim pjesmama i u rukopisnoj tradiciji, na tri glavna žanra: cantigas de amigo (ljubavne pjesme pjevane od strane žena, o momku), cantigas de amor (ljubavne pjesme pjevane od strane muškaraca) i cantigas de escárnio e mal-dizer (pjesme sa svrhom ruganja i uvrede).

Cancioneiro Colocci-Brancuti
Ovaj članak odnosi se na srednjovjekovnu zbirku pjesama. Za renesansnu zbirku istog naziva, vidjeti Cancioneiro de Lisboa

Pjesme su kopirane u Italiji (pretpostavlja se iz manuskripta iz Portugala ili Španije) oko 1525-1526. na naredbu humaniste Angela Coloccija (1467-1549), koji je numerisao sve pjesme, napravio popis (obično zvan Tavola Colocciana [Coloccijeva tabela]) i stavio pribilješke u kodeks. U 19. vijeku cancioneiro je pripadao grofu Paolu Brancutiju di Cagliju, iz Ancone, u čijoj je privatnoj biblioteci otkriven 1878. godine. Grof je kasnije prodao taj manuskript talijanskom filologu Ernestu Monaciju, koji ga je ostavio svojim nasljednicima pod uslovom da ne napusti Italiju. Ipak, vlada Portugala dobila ga je 1924. i od tada se čuva u Nacionalnoj biblioteci Portugala u Lisabonu. Blisko vezana pjesmarica (sestrinska ili rođačka), koja se čuva u Vatikanskoj biblioteci, naziva se Cancioneiro da Vaticana.

Cancioneiro je kopiralo šest različitih ruku, prema najnovijoj analizi, koristeći i gotičko i kurzivno pismo. Od izvornih 1664 pjesama preostalo je samo 1560. Neki od kompozitora su kralj Dinis od Portugala, D. Sancho I, D. Pedro, grof Barcelosa, Pay Soares de Taveirós, Johan Garcia de Guilhade, Johan Airas de Santiago, Airas Nunes, Martin Codax. Sve skupa ima oko 160 pjesnika.

Reference uredi

  • Cintra, Luís F. Lindley. 1982. (Apresentação) Cancioneiro da Biblioteca Nacional (Colocci-Brancuti) Cód. 10991. Reprodução facsimilada. Lisboa: Imprensa Nacional - Casa de Moeda.
  • Ferrari, Anna. 1979. “Formazione e struttura del canzoniere portoghese della Biblioteca Nazionale di Lisbona (cod. 10991: Colocci-Brancuti). Premesse codicologiche alla critica del testo (Materiali e note problematiche)”, Arquivos do Centro Cultural Português XIV: 27-142.
  • Ferrari, Anna. 1991. “Le Chansonnier et son double”, u Lyrique romane médiévale: la tradition des chansonniers. Actes du Colloque de Liège, 1989, ed. Madeleine Tyssens, Bibliothèque de la Faculté de Philosophie et Lettres de l’Université de Liège – Fascicule CCLVIII. 303-327
  • Ferrari, Anna. 1993. “Cancioneiro da Biblioteca Nacional”, u Lanciani & Tavani 1993: 119-123.
  • Gonçalves, Elsa. 1976. La Tavola Colocciana. Autori Portughesi. Paris: Fundação Calouste Gulbenkian, Centro Cultural Português (=Arquivos do Centro Cultural Português X [1976] 387-448).
  • Gonçalves, Elsa. 1993. “Tradição manuscrita da poesia lírica”, u Lanciani & Tavani 1993: 627-632.
  • Lanciani, Giulia & Tavani, Giuseppe (org.). 1993. Dicionário da Literatura Medieval Galega e Portuguesa. Lisboa: Caminho.
  • Pena, Xosé Ramón. 2002. "Historia da literatura medieval galego-portuguesa", Santiago de Compostela, Sotelo Blanco.

Povezano uredi

Vanjske poveznice uredi