Burleska (od talijanskog burla = šala[1]) je književni ili teatarski žanr kojim se ismijava općeprihvaćene ili nametnute autoritete i vrijednosti.[1]

Burleska
burla
Plakat iz 1941. za Burlesku
Plakat iz 1941. za Burlesku
Plakat iz 1941. za Burlesku

Karakteristike uredi

Burleska polemičko-komične efekte postiže korištenjem; satire, apsurdnih situacija i neobuzdanog vulgarnog jezika.[1] U estetičkoj tradiciji se često brka sa parodijom, travestijom i persiflažom,[1]

Burleska u književnosti uredi

Burleska u književnosti je komična imitacija ozbiljne književne ili neke druge umjetničke forme. To je prenaglašena nedosljednost između subjekta i njegovog tretmana. U burleski se ozbiljno tretira površno i neozbiljno, a neozbiljno ozbiljno. Stvarne emocije se sentimentaliziraju, a trivijalne uzdižu na dostojanstveni nivo. Burleska je usko povezana sa parodijom, i ona imitira jezik i stil nekog autora, poeme ili nekog drugog djela, ali je ona generalno rečeno opsežnija i grublja.[2]

Burleska ima dugu historiju još od Antičke Grčke gdje su pojavile; Batrahomiomahija (Boj žaba i miševa), Aristofanove komedije (5-4. vijek pne.).[2] i Apokolocintoza, oštra i duhovita satira na račun pokojnog rimskog cara Klaudija koju je najverovatnije napisao Seneka Mlađi.[1]

Geoffrey Chaucer je u 14. vijeku u Priči o Topasu, koju je izdao u Kenterberijskim pričama satirom ismijao srednjovjekovne romanse. Luigi Pulci se u svom epskom Morganteu obrušio i ismijao Karla Velikog i čitavu sagu o viteštvu. Talijanske burleske iz 15. vijeka napadale su viteštvo kao koncept aristokracije na zalasku kojoj nedostaje zdrav razum. U Francuskoj Louisa XIV burlesku su modernisti koristili u svađi sa staruhama, a ovi protiv njih. Između 1648-53 izašle su Vergilijeve travestije Paula Scarrona parodija na vergilijevu Eneidu.[2]

Engleske burleske su bile uglavnom dramatične, iznimke su satirički ep Samuela Butlera Hudibras (1663.-78), u kom je ismijao puritansku hipokriziju i prozne burleske Jonathana Swifta, Prosjačka opera Johna Gaya (1728.) i Tomo Palčić Henryja Fieldinga (1730.).[2]

 
Michelle L'amour, pobjednica natjecanja za Mis striptiz (Miss Exotic World) 2005.

Autori viktorijanskog doba stvarali su burleske sa muzikom, pa su njihovi komadi krajem 19. vijeka sve više ličili na operete. Dok su oni u Sjedinjenim Američkim Državama počeli ličiti na vodvilje.[2]

Burleska u teatru uredi

Burleska je kao satirički teatar cvjetala je u Engleskoj u 18. vijeku, da bi u 19. vijeku počela sve više naginjati prema parodiji i farsi.[3]

Krajem 19. vijeka burleska se pojavila u Sjedinjenim Američkim Državama, kao spektakl u kom su se na sceni redale točke sa grubim šalama, pjevačima i plesačicama, koje su vremenom postajale sve razgolićenije, pa su se te točke pretvorile u striptiz. Nakraju se element parodije izgubio pa su takve predstave pretvorile u nešto što je više nalikovalo varijeteu i kabareu nego burleski.[3]

Prvu burlesku u Sjedinjenim Državama izvela je 1868. grupa engleskih plesačica Lydie Thompson.[4] Era striptiz točaka započela je nastupom trbušne plesačice na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893.[4]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 burleska (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 21. 1. 2019. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Burlesque (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 21. 1. 2019. 
  3. 3,0 3,1 Opera dei Pupi (talijanski). Treccani. Pristupljeno 21. 1. 2019. 
  4. 4,0 4,1 Burlesque show (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 21. 1. 2019. 

Vanjske veze uredi