Budika (Boudica ili Boudicca), nekoć poznata i kao Boadiceja (Boadicea), je bila kraljica Ikena i drugih britskih plemena. Predvodila je pobunu protiv rimskih zavojevača u Britaniji 60. i 61. godine u doba vladavine cara Nerona, u kojoj je ubijeno 70.000 Rimljana. Međutim, pobuna je ipak slomljena, a Budika je izvršila samoubistvo. Ove događaje opisuju dva istoričara, Tacit u svojim Analima i Životu Julija Agrikole i Dion Kasije u svojoj Istoriji Rima.

Spomenik posvećen Budiki u Londonu, rad Tomasa Tornkrofta, postavljen 1905. u blizini Vestminsterske luke, nedaleko od zgrade Britanskog parlamenta i Vestminsterske opatije, krunidbenog mesta britanskih monarha.

Njen muž, Prasutag, icenski kralj koji je vladao kao nezavisni saveznik Rima, u svom testamentu ostavio je svoju kraljevinu zajedno svojim kćerkama i rimskom caru, ali kad je umro, njegov testament je bio ignorisan, verovatno zato što Rimljani, za razliku od Brita, nisu priznavali žensku decu za naslednike. Kraljevstvo je aneksionirano i osvojeno, Budiku su izbičevali a njene kćerke silovali.

Godine 60. ili 61, dok je rimski guverner, Gaj Svetonije Paulin, vodio rat na ostrvu Anglsi u severnom Velsu, Budika je povela Icene, Trinovate i druga plemena u pobunu protiv Rimljana. Uništili su Kamulodunum (danas Kolčester), koji je ranije bio prestonica Trinovata, ali sad rimska kolonija u koju su slani otpušteni rimski vojnici. Takođe je bio i mesto hrama deifikovanog bivšeg cara Klaudija, koji je izgrađen i održavan na račun lokalnog stanovništva.

Kada je čuo za ustanak, Svetonije Paulin je požurio u Londinijum (danas London), trgovačko mestašce koje nije imalo ni dvadeset godina, i koje je bilo sledeća meta ustanika. Međutim, ubrzo je shvatio da nema dovoljno ljudi da bi ga odbranio, tako da ga je evakuisao i napustio. Londinijum je spaljen i srušen do temelja, isto kao i Verulamijum (danas Sent Olbans). Procenjeno je da je oko 70—80.000 ljudi pobijeno u ta tri grada. Svetonije Paulin je u međuvremenu, regrupisao svoje snage u Vest Midlandu i iako je imao neuporedivo manje vojnika, pobedio je Boudiku u bici kod Vatling Strita. Kriza koja je tad nastala navela je cara Nerona da počne da razmišlja o eventualnom povlačenju i napuštanju Britanskih ostrva, ali Svetonijeva pobeda nad Boudikom je obezbedila dalju kontrolu Rimskog carstva nad provincijom.

Istorija ovih događaja koju su zabeležili Tacit[1] i Dion Kasije[2], bila je izvučena iz zaborava u doba renesanse kada je došlo do oživljavanja legende u toku viktorijanskog doba, kad je kraljica Viktorija poistovećivana s Boudikom. Od tada pa do danas, Budika je postala važan kulturni simbol Ujedinjenog Kraljevstva i njegovog kasnijeg odolevanja osvajačima sa evropskog kontinenta.

Izvori uredi

  1. Tacit, Agrikola 14-16; Anali 14:29-39
  2. Dion Kasije: Rimska istorija 62:1

Vanjske veze uredi