Bombarda (sintagma latinskih riječi -bombus - grmljavina, tutnjava + ardere - gorjeti) је srednjovjekovni tip vatrenog oružja iz 14. i 15. vijeka. Bombarde su bile nešto između topa i minobacača ali i pištolja, jer su postojale i male ručne bombarde.

Bombarda
{{{opis slike}}}
Porijeklo:
Vrsta: top
Historija primjene
U upotrebi: 13. vijek. - 16. vijek
Upotrebljavan u: Evropa

Ime bombarda prvi put je zabilježeno u Francuskoj oko 1380. Današnja riječ bombardiranje potječe od tog oružja. Bombardu su izmislili Osmanlije.

Bombarda je bilo i ime kojim su se zvala sva vatrena oružja srednjeg vijeka; merzeri, ručni topovi, topovi i same bombarde, sve do 17. vijeka, kad su se vatrena oružja počela tipizirati. Bombardama su se zvali i brodovi naoružani bombardama.

Bombarda od ljevanog željeza iz Metza koja je težila 200 kg (duga 82 cm) iz 1450, na kojoj su vidljivi obruči za ojačanje cijevi. Ona je mogla ispucati kamene projektile teške 6 kg

Karakteristike bombarde uredi

Bombarda kao artiljerijsko oruđe imala je cijev dužine 5 -8 kalibarа, dužu od merzerа а kraću od topа. Cijev је bila cilindrična za razliku od merzera. Na svom početku cijev је imala eksplozivnu komoru, kao posebni dio odvojen od cijevi. Cijev bombarde bila je izrađena od niza horizontalnih komada željeza, spajanih kovanjem i ojačanih nizom željeznih prstenova sa vanjske strane - jer su bile podložne prsnuću i pucanju. Eksplozivna komora је bila kraća i manjeg promjera, a učvršćivana је na cijev nakon punjenja barutоm.

 
Bombarda Vitezova s Rodosa iz 1480. -1500.

Prvi projektili su bili od kamena, a kasnije od metala. Paljenje је vršeno kroz rupicu na komori, isprva usijanom šipkom, a kasnije zapaljenim fitiljem.

Vremenom su bombarde lijevane iz jednog komada bronce ili željeza. Nakon pojave topova u 16. vijeku, koji su se pokazali boljim oružjem prestala je izrada bombardi.

Venecijanski Arsenal prvi je počeo masovno proizvoditi bombarde od 1370. i opremati svoje galije. Mletački kondotjer Bartolomeo Colleoni, prvi je upotrijebio bombarde iz Arsenala u pješadijskim borbama, montiravši ih na postolja s kotačima.

U Dubrovniku su bombarde izrađivane od 1378. do kraja 16. vijeka u tri veličine, jedan od tipova imao je kalibar 442 mm, а projektil je težio 113 kg

Poznate bombarde uredi

 
Bombarda iz Dardanela

Poznate bombarde iz 15. vijeka bile su škotska Mons Meg, izrađena oko 1449 iz koje su se mogli ispaliti projektili težine 180 kg, i rušiti bedemi utvrda. Ostale slavne bombarde toga vremena bile su; Pumhart von Steyr iz Štajerske Dulle Griet iz Genta, kao i njemačke bombarde od ljevane bronce Faule Mette iz Braunschweig, Faule Grete iz Marienburg, and Grose Bochse i ruska Car puška iz 16. vijeka.

Slavna je bila i osmanska Bombarda iz Dardanela, koju je napravio Munir Ali 1464. težila je 18.6 tona i bila duga 518 cm, sa njom su se mogle ispaliti kamene kugle promjera 63 cm.[1]

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. Volker Schmidtchen (1977), "Riesengeschütze des 15. Jahrhunderts. Technische Höchstleistungen ihrer Zeit", Technikgeschichte 44 (3): 213–237, str. 226–228

Literatura uredi

  • Smith, Robert Douglas; DeVries, Kelly (2005), The artillery of the Dukes of Burgundy, 1363-1477, Boydell Press, ISBN 978-1-84383-162-4
  • Vojna enciklopedija, Beograd, 1970., knjiga prva, strana 688.