Blaže Koneski (Nebregovo kod Prilepa, 19. decembar 1921Skoplje, 7. decembar 1993) je bio utemeljivač i jedan od kodifikatora makedonskog književnog jezika i viđeni književnik, kulturni i javni radnik: pesnik, prozaista, esejista, istoričar književnosti, filolog i lingvista, predavač i profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju.

Blaže Koneski
Blaže Koneski
Datum rođenja(1921-12-19)19. 12. 1921.
Mesto rođenjaNebregovo, kod Prilepa
Kraljevina Jugoslavija Kraljevina SHS
Datum smrti7. 12. 1993. (dob: 71)
Mesto smrtiSkoplje
 Republika Makedonija
Profesijaknjiževnik
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Odlikovanja
Orden Republike
Orden Republike
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem

Biografija uredi

Rođen je u selu Nebregovo blizu Prilepa, u srpskoj porodici kao Blagoje Ljamević.[1][2] Njegov ujak je bio poznati srpski četnički vojvoda u Staroj Srbiji, Gligor Sokolović. U osnovnu školu je krenuo u rodnom mestu a završio je u Prilepu, gde je završio i nižu gimnaziju. Kao najbolji učenik dobija stipendiju i upisuje višu gimnaziju u Kragujevcu. Nakon završetka gimnazije upisuje Medicinski fakultet u Beogradu. Međutim, posle prvog semestra napušta studije medicine i upisuje filologiju. Zbog početka Drugog svetskog rata napušta Jugoslaviju i nastavlja studije filologije u Sofiji. Nakon oslobođenja, aktivno se uključuje u standardizovanje makedonskog jezika. Sastavio je pravopis makedonskog književnog jezika, a takođe je bio urednik Rečnika makedonskog jezika. Osnivač je studija makedonistike na Skopskom univerzitetu (od 1958. do 1960. je bio rektor ovog univerziteta). Od 1967. je član Makedonske akademije nauka i umetnosti (MANU) i njen je prvi predsednik (do 1975.). Takođe je bio član makedonskog PEN centra, i član Društva pisaca Makedonije (DPM) od 1947. godine i njegov prvi predsednik.

Radio je i kao urednik književnih časopisa „Nov Den“ i „Makedonski jazik“.

Blaže Koneski je ključna figura za razvoj makedonskog jezika, ali je značajan i u međunarodnim okvirima. Bio je član akademija nauka i umetnosti u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Čikagu i Lođu i počasni doktor na univerzitetima u Čikagu, Krakovu i Skoplju. Njegova dela su prevedena na srpski, slovenački, albanski, turski, mađarski, francuski, ruski, italijanski, grčki, poljski, rumunski, nemački i engleski jezik.

Po njemu se zove Filološki fakultet Univerziteta u Skoplju.

Dela uredi

 
Spomenik Blaže Koneskom ispred zgrade MANU
  • Zemjata i ljubovta (poezija, 1948)
  • Makedonski pravopis so pravopisen rečnik (sa Krumom Toševim, 1950)
  • Gramatika na makedonskiot literaturen jazik (prvi deo, 1952)
  • Za makedonskiot literaturen jazik (1952)
  • Pesni (1953)
  • Gramatika na makedonskiot literaturen jazik (drugi deo, 1954)
  • Vezilka (poezija, 1955)
  • Lozje (1955)
  • Rečnik na makedonskiot jazik (1961)
  • Pesni (1963),
  • Istorija na makedonskiot jazik (1965)
  • Rečnik na makedonskiot jazik (knjiga druga, 1965)
  • Rečnik na makedonskiot jazik (knjiga treća, 1966)
  • Sterna (poezija, 1966)
  • Rakuvanje (1969)
  • Jazikot na makedonskata narodna poezija (1971)
  • Besedi i ogledi (1972)
  • Zapisi (poezija, 1974)
  • Stari i novi pesni (1979)
  • Mesta i migovi (poezija, 1981)
  • Češmite (poezija, 1984)
  • Makedonskiot 19. vek, jazični i kniževno-istorijski prilozi (1986)
  • Likovi i temi (eseji, 1987)
  • Poslanie (poezija, 1987)
  • Tikveški zbornik (studija, 1987)
  • Sredba vo rajot (poezija, 1988)
  • Crkva (poezija, 1988)
  • Dnevnik po mnogu godini (proza, 1988)
  • Zlatovrv (poezija, 1989)
  • Poezija (Konstantin Miladinov) (1989)
  • Seizmograf (poezija, 1989)
  • Makedonski mesta i temi (eseji, 1991),
  • Nebesna reka (pesme i prepevi, 1991),
  • Svetot na legendatata i pesnata (eseji i prilozi, 1993),
  • Crn oven (poezija, 1993)

Nagrade uredi

  • „11 Oktomvri“
  • „Braća Miladinovci“
  • „Aco Šopov“
  • Herderovata nagrada
  • Njegoševata nagrada
  • Nagrada AVNOJ-a
  • „Zlaten venec“ na Struškite večeri na poezijata,
  • „Skender Kulenović“
  • Nagrada Saveza pisaca SSSR-a
  • Nagrada za književni opus „Misla“
  • Racinovo priznanje
  • „13 Noemvri“

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi