Bitka kod Tanagre (457. pne.)

Kod Tanagre se kasnije, tokom peloponeskog rata odigrala još jedna bitka; v. Bitka kod Tanagre (426. pne.).

Bitka kod Tanagre
Segment Prvi peloponeski rat
Datum 457. pne.
Lokacija Tanagra
Ishod Spartanska pobjeda
Sukobljene strane
Atena Sparta
Komandanti i vođe
Mironid Nikodem
Snage
14.000 [1] 11,500 [2]
Žrtve i gubici
nepoznato nepoznato

Bitka kod Tanagre se vodila godine 457. pne. između Atene i Sparte za vrijeme prvog peloponeskog rata.

Pozadina uredi

Višegodišnje suparništvo Atene i Sparte za premoć nad polisima Antičke Grčke je godine 460. pne. eskaliralo u otvoreni oružani sukob poznat kao prvi peloponeski rat. Dvije grčke velesile se ispočetka nisu sudarile direktno - Atena i njen Delski savez su pomagali Megari u graničnom sukobu s Korintom koji je sa Spartom bio povezan u Peloponeski savez.

Godine 457. pne. je Sparta odlučila odgovoriti kada je Fokida objavila rat Doridi, oblasti koja je bila prapostojbina svih dorskih Grka, uključujući Spartance. Radi pomoći svojim dalekim rođacima, Spartanci su pod Nikodemom, sinom Kleombrota i regentom za mladog kralja Pleistoanakta, okupili vojsku od 1.500 vlastitih hoplita i oko 11.5000 savezničkh vojnika. Intervencija je bila uspješna, te je Fokida poražena.

U Ateni su, međutim, demokratski vlastodršci bili zabrinuti dolaskom velike spartanske vojske u Beotiju, pogotovo s obzirom da su Spartanci tradicionalno podržavali oligarhija|oligarhijske vlade, a u Tebi bilo mnogo izgnanih atenskih oligarha koji su kovali planove za povratak na vlast. Atena je zato odlučila eliminirati tu vojsku tako što bi joj blokirala opskrbne rute.

Spartanci su se tako našli u nepovoljnom položaju - opskrbu morem je priječila nadmoćna atenska ratna mornarica, a kopnom se do Sparte moglo jedino kroz prijevoj Geraneja koji je držala atenska kopnena vojska. Nikodem je, međutim, odlučio ne činiti ništa i čekati da atenska vojska napadne prva.

Tok bitke i posljedice uredi

Nikodemova strategija se pokazala ispravnom. Atenjani su izgubili strpljenje i odlučili napasti, iako su prethodno pod Mironidom prikupili veliku vojsku od oko 14.000 ljudi, u kojoj je, između ostalih, bilo i 1.000 vojnika iz Arga. Bitka je bila duga, neizvjesna i krvava, ali su Spartanci, tradicionalno nadmoćni u kopnenim okršajima, na kraju izvojevali pobjedu.

Nikodem, međutim, zbog teških gubitaka više nije bio u stanju iskoristiti tu pobjedu. Jedino je mogao iskoristiti atensku iscrpljenost da se s vojskom uspješno probije do Sparte.

Kada se iz Beotije povukla spartanska vojska, Atenjani su to odmah iskoristili kako bi započeli pohod protiv beotskih gradova u savezništvu sa Spartom, a koje su potukli u bitci kod Enofite.

Izvori uredi

  1. Thucydides (1954). History of the Peloponnesian War. Penguin Classics; Revised edition. str. 98. 
  2. Thucydides (1954). History of the Peloponnesian War. Penguin Classics; Revised edition. str. 97.