Bitka kod Mons Seleucusa, poznata i kao bitka na rijeci Izeri, odigrala se 353. između rimskih snaga pod carem Konstancijem II na jednoj, te rimskih snaga pod uzurpatorom Magnencijem na drugoj strani. Tri godine ranije se Magnencije pobunio i ubio Konstancijevog brata i suvladara Konstansa I, zavladavši zapadnim dijelom Carstva. U septembru 351. je Magnencije poražen u kod Murse, ali su Konstancija teški gubici, kao i uništenje njegove prethodnice kod Pavije 352. spriječili da u potpunosti iskoristi svoju pobjedu, te je godinu dana proveo konsolidirajući vlast u Italiji, dok se Magnencije popunjavao redove svoje vojske u Galiji. Konstancije je ofenzivu pokrenuo u ljeto 353. iz Mediolanuma te prešao Alpe, a Magnencije ga je pokušao zaustaviti na jugoistoku oblasti. Prije ili za vrijeme bitke su Konstanciju prebjegle germanske pomoćne trupe pod Hnodomirom. Zbog toga je bitka završila Konstancijevom pobjedu, a Magnencije se povukao u Lugdunum. Tamo su se njegovi vojnici pobunili te ga zarobili, nastojeći izručenjem dobiti pomilovanje od Konstancija. Magnencije ih je u zatvoru preduhitrio izvršivši samoubistvo 10. augusta. Time je Konstancije postao jedini vladar Rimskog Carstva. Njegova pobjeda je, međutim, izvojevana uz neočekivano velike ljudske žrtve, odnosno gubitak najiskusnijih pripadnika rimske vojske; historičari vjeruju da je to doprinijelo da rimske granice u sljedećim decenijama postanu izložene najžešćim barbarskim napadima od kraja krize 3. vijeka.
Literatura
uredi
- Daniel Gazda: Wojny domowe w Imperium Rzymskim, Wyd. Bellona. Warszawa 2008.
- Tomasz Szeląg: Kampanie galijskie Juliana Apostaty. Argentoratum 357. Wyd. Inforteditions, Zabrze 2007.
Rimsko Carstvo (Zapad)