Bitka kod Drača (1081)

Bitka kod Drača se odigrala 18. oktobra 1081. godine između normanskih snaga pod apulijsko-kalabrijskim vojvodom Robertom Guiscardom na jednoj, i bizantskih snaga pod carem Aleksijem I Komnenom na drugoj strani. Do nje je došlo tokom velikog pohoda koji je Robert Guiscard pokrenuo s ciljem osvajanja Bizantskog Carstva, pri čemu mu je kao povod služio puč kojim je Aleksije početkom godine svrgnuo cara Nikifora III, zaručnika njegove kćeri Helene. Iako su normansku flotu u nekoliko navrata razbili bizantski saveznici Mlečani, ona je uspjela prebaciti Guiscarda i njegove trupe preko Jadrana, nakon čega je započeta opsada Drača, strateški važne luke i sjedišta bizantske Ilirije. Nju je došla prekinuti bizantska vojska pod Aleksijem. U bitci je bizantska Varjaška garda na desnom krilu razbila normansko lijevo krilo, ali je prilikom njegovog gonjenja ostala odsječena od bizanstke glavnine te bila počesno uništena. U međuvremenu su normanski vitezovi u centru jurišem razbili bizanstki centar te doveli do potpunog kolapsa bizantske vojske, kome je pridonio i masovni bijeg najamničkih i savezničkih snaga na bojištu. Bizantinci su teško poražen, a sam Aleksije teško ranjen. Drač je bio prisiljen na predaju nekoliko mjeseci kasnije, a Normani su postepeno osvojili velike dijelove današnje Albanije i sjeverne Grčke. Međutim, pobuna protiv Guiscarda u samoj Italiji, i savez koji je Aleksije sklopio sa rimsko-njemačkim kraljem Heinrichom IV je prisilio da Normane da nekoliko godina kasnije napuste svoja balkanska osvajanja.

Bitka kod Drača
Segment bizantsko-normanskih ratova

Italija i Balkan godine 1084.
Datum 18. oktobar 1081.
Lokacija Drač
Ishod normanska pobjeda
Sukobljene strane
Bizantsko Carstvo Vojvodstvo Apulija i Kalabrija
Komandanti i vođe
Aleksije I Komnin
Georgije Paleolog
Robert Guiscard
Bohemond od Taranta
Sichelgaita od Salerna
Snage
20-25.000 ljudi[1][2] 20.000 ljudi[3]
(originalno 30.000 ljudi)[4]
150 brodova
Žrtve i gubici
5.000 poginulih[5]
7.000 dezertiralo[6]
10.000 mrtvih[5][7]
  • 500 vitezova[7]

Izvori uredi

  1. Haldon 2001: str. 134.
  2. Birkenmeier 2002: str. 62.
  3. D'Amato & Rava 2010: str. 9.
  4. Haldon 2001: str. 134; Anna Comnena. The Alexiad, 1.16.
  5. 5,0 5,1 Haldon 2001: str. 137.
  6. Norwich 1995: str. 20; Treadgold 1997: str. 614.
  7. 7,0 7,1 Anna Comnena. The Alexiad, 4.3.

Literatura uredi

Primarna uredi

Sekundarna uredi

41°18′N 19°30′E / 41.3°N 19.5°E / 41.3; 19.5