Biološko starenje

Ukoliko ste tražili demografsko starenje, vidite članak Starenje stanovništva.

Biološko starenje predstavlja univerzalan biološki proces, prirodnu fazu u životnom ciklusu svake jedinke, koja se završava smrću. To je proces koji predstavlja genetički programirano otkazivanje mehanizama koji održavaju homeostazu (stalnost unutrašnje sredine organizma).

Starenje različitih organizama uredi

Starenje i razmnožavanje uredi

Razmnožavanje je važna funkcija kojoj su podređeni svi drugi životni procesi, uključujući starenje i smrt. Da bi se razumeli procesi starenja neophodno je upoznati se sa razlikama između dve osnovne strategije razmnožanja:

  • razmnožavanje koje se dešava jednom u toku čitavog života jedinki; ova strategija karakteristična je za

jednogodišnje i dvogodišnje biljke, dok među životinjama je česta kod insekata, a retka kod kičmenjaka;

  • kada se u toku života organizmi razmnožavaju periodično veći broj puta u toku polne zrelosti, koja obično obuhvata veći deo života.

Starenje čoveka uredi

Procesi starenja kod čoveka se ispoljavaju na sledeće načine:

  • gubitkom vode iz ćelija, što za posledicu ima zadržavanje toksina;
  • smanjenjem metabolizma i postepenim snižavanjem funkcija pojedinih organa, pri čemu je naročito smanjena hormonska aktivnost;
  • taloženjem soli kalcijuma u međupršljenskim hrskavicama, što je posledica smanjenog kretanja; to smanjuje pokretljivost kičme, pa je stoga starija osoba povijena prema napred;
  • sužavanjem krvnih sudova zbog sklerotičnih procesa, pa se organi slabije snabdevaju krvlju i to se odražava na slabljenje njihovog rada;
  • povećanjem pojave najčešćih kancera (pluća, dojke, debelog creva i dr.).
Glavni članak: starenje čoveka

Starenje životinja uredi

Efekti starenja životinja se mogu pratiti jedino u veštačkim, zaštićenim sredinama, kao što su laboratorije i zoološki vrtovi. U prirodnim uslovima su jedinke izložene napadima grabljivica, bolesti ili izložene nedostatku hrane što dovodi do njihove smrti u ranijem životnom dobu tako da je starost retka pojava. Kod najvećeg broja životinja postoji pravilo da njihova dužina života malo prevazilazi dostizanje polne zrelosti, mada ima i izuzetaka koji odstupaju od tog pravila.

Glavni članak: starenje životinja

Starenje biljaka uredi

Starenja biljaka nije tako jasno uočljivo kao kod životinja. Pojmovi kao što su starenje, sazrevanje, smrt, razviće, hloroza, nekroza, isušivanje nisu jasno razgraničeni i često se preklapaju. U tom smislu nejasno je kako se postaviti kada su u pitanju semena, koja mogu da miruju ne pokazujući nikakve fiziološke aktivnosti ili sa delovima biljaka od kojih u vegetativnom razmnožavanju nastaju novi organizmi. Dužine života pojedinih vrsta u carstvu biljaka se veoma razlikuju. Neke drvenaste biljke mogu da žive stotinama godina (sekvoja, baobab i dr.), dok druge zeljaste biljke čitav svoj životni ciklus završavaju za nekoliko nedelja (npr. efemere).

Glavni članak: starenje biljaka

Genetika starenja uredi

Promena genetičkog materijala je značajan činilac u procesu starenja. Po nekim teorijama proces starenja je povezan sa nakupljanjem grešaka u DNK u somatskim ćelijama, koje su označene kao somatske mutacije. Pored genskih mutacija somatskih ćelija, ustanovljeno je da se sa starošću povećava i učestalost hromozomskih aberacija, kako strukturnih tako i numeričkih.

Genetika starenja bavi se proučavanjem promena na genetičkom materijalu kao uzroku starenja čoveka i drugih bioloških vrsta. Sva dosadašnja ispitivanja ukazuju na činjenicu da su te promene značajan faktor u procesu starenja.

Glavni članak: genetika starenja

Fiziologija starenja uredi

Promene koje se javljaju tokom starenja najbolje su proučene kod sisara, uglavnom iz dva razloga:

  • najsrodniji su sa čovekom,
  • simptomi starenja su kod njih najizraženiji.

Opšte promene tokom starenja sisara su:

Glavni članak: fiziologija starenja

Prevremeno starenje uredi

Patogeni faktori, geni i metabolički putevi koji su važni za starenje izučavaju se različitim pristupima od kojih je jedan izučavanje naslednih bolesti preuranjenog starenja - progerije, u koju spadaju različiti oblici bolesti:

Glavni članak: progerija

Biološke teorije starenja uredi

Do danas je predloženo više od 300 teorija starenja koje pokušavaju da objasne ovaj veoma kompleksan proces. Biološke teorije imaju za cilj da objasne uzroke i mehanizme starenja na nivou ćelije, organa i organizma kao celine. Većina savremenih teorija biološkog starenja su međusobno slične i polaze od zajedničkih pretpostavki. Glavne biološke teorije starenja obuhvataju evolucioni, sistemski i ćelijski nivo.

Literatura uredi

  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

Spoljašnje veze uredi