Biocid je u evropskom zakonodavstvu definiran kao hemijska supstanca ili mikroorganizam koji ima za cilj da uništi, odvrati, učini bezopasnim ili vrši kontrolni uticaj na bilo koji štetni organizam, hemijskim ili biološkim sredstvima. Agencija za zaštitu životne sredine SAD (EPA) koristi malo drugačiju definiciju za biocide, kao "različite grupe otrovnih materija, uključujući konzervanse, insekticide, sredstva za dezinfekciju i pesticide koji se koriste za kontrolu štetnih organizama, za koje su štetni po zdravlje ljudi i životinja ili koji uzrokuje štetu prirodnim ili prerađenim proizvodima". U međusobnom odnosu, dvije definicije znače otprilike isto, iako definicija US EPA uključuje sredstva za zaštitu biljaka i veterinarske lijekove.[1][2]

Izrazi "biocidi" i "pesticidi" redovno se zamjenjuju i često miješaju sa "sredstvima za zaštitu biljaka". Da pojasnimo, pesticidi uključuju biocide i sredstava za zaštitu bilja, gdje se prvi odnose na tvari za neprehrambene proizvode i hranu za životinje, a drugi se tiče tvari za potrebe hrane i uzgoja životinja.

Kada se govori o biocidima, pravi se razlika između biocidne aktivne supstance i biocidnog proizvoda. Biocidne aktivne supstance su uglavnom hemijski spojevi, ali mogu biti i mikroorganizmi (npr. bakterije). Biocidni proizvodi sadrže jedan ili mogu i više biocidnih djelovanje aktivne supstance i mogu sadržavati i druge neaktivne zajedničke dodatake, koji osiguravaju efikasnost, kao i željeni pH, viskoznost, boju, miris (itd) finalnog proizvoda. Biocidni proizvodi su dostupni na tržištu za potrebe profesionalnih i/ili neprofesionalnih potrošača.[3][4][5]

Iako većina biocidno aktivnih supstanci imaju visoku relativnu toksičnost, također postoje i primjeri aktivnih supstanci sa niskom toksičnosti, kao što je CO2, čija biocidnA aktivnost ISPOLJAVA SE samo pod određenim specifičnim uvjetima, kao što je u zatvorenim sistemima. U takvim slučajevima, biocidni proizvod je kombinacija aktivne supstance i uređajem koji osigurava namjensku biocidnu aktivnost, tj. gušenje glodara pomoću CO2 u sistemu zatvorenih zamki. Drugi primjer biocidnih proizvoda koji su na raspolaganju potrošačima su proizvodi natopljeni biocidom, kao što su odjeća i rukavice natopljene insekticidima, čarape natopljene antibakterijskim supstancama itd. Biocidi se najčešće koriste u medicini, poljoprivredi, šumarstvu i industriji. Biocidne tvari i proizvodi su upotrebljivi kao agensi protiv obrastanja, za dezinfekciju pod drugim okolnostima: u hlorisanju, naprimjer, koriste se kratkotrajni industrijski biocidi u tretmanu vode, ali i kao sredstvo za dezinfekciju u bazenima. Mnogi biocidI su sintetski, ali postoje i oni koji se prirodno javljaju i klasifikuju kao prirodni biocidi, izvedeni iz, npr. bakterija i biljaka.[6]

Biocidi mogu biti:

Povezano uredi

Reference uredi

  1. Wilfried Paulus: Directory of Microbicides for the Protection of Materials and Processes. Springer Netherland, Berlin 2006, ISBN 1-4020-4861-0.
  2. Danish EPA (2001): Inventory of Biocides used in Denmark Arhivirano 2003-08-27 na Wayback Machine-u.
  3. Wittmer IK, Scheidegger R, Bader HP, Singer H, Stamm C (2011): Loss rates of urban biocides can exceed those of agricultural pesticides. Science of the Total Environment 409, 920–932, doi:10.1016/j.scitotenv.2010.11.031, PMID 21183204.
  4. Christensen FM, Eisenreich EJ, Rasmussen K, Riego-Sintes J, Sokull-Kluettgen B, Van de Plassche EJ. European Experience in Chemicals Management: Integrating Science into Policy. Environmental Science and Technology 45, 80–89, doi:10.1021/es101541b, PMID 20958022.
  5. SCHER, SCCS, SCENIHR. (2012) Opinion on the Toxicity and Assessment of Chemical Mixtures http://ec.europa.eu/health/scientific_committees/consultations/public_consultations/scher_consultation_06_en.htm
  6. D'Aquino M., Teves SA. (December 1994), „Lemon juice as a natural biocide for disinfecting drinking water”, Bull Pan Am Health Organ. 28: 324–30, PMID 7858646 

Vanjske veze uredi