Belegiš se nalazi u istočnom delu Srema, na desnoj obali Dunava, oko 36 km severno od Beograda. Smešteno je na teritoriji opštine Stara Pazova. Belegiški ribolovni tereni spadaju u poznatije u regionu.
U starom veku područje Belegiša je verovatno spadalo u teritoriju Basijane. U blizini sela pronađen je velik fond praistorijske i rimske keramike.
Belegiš je nastao u XVI veku, kad su se 23 porodice doselile na desnoj obali Dunava. Sagradili su malu crkvu od pletera, pokrivenu trskom. Godine 1731. izgrađena je druga, modernija crkva. Tada je selo već brojalo 230 kuća.
Pošto je Dunav odnosio breg na kom je bila druga crkva, zidovi su počeli da pucaju i tonu u zemlju. Sadašnja crkva u Belegišu je treća koja je podignuta otkako je selo nastalo. Crkva ima dva tornja i najveća je u sremskoj eparhiji, izgrađena 1927. godine, u centru sela. Crkva je počela da propada i saniranje je počelo 1998. godine.
U naselju Belegiš živi 2521 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,4 godina (39,2 kod muškaraca i 41,7 kod žena). U naselju ima 1016 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,07.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
„Srpsko ratarsko pevačko društvo“ osnovano je 1927. godine na inicijativu učiteljice Milice Marinković. Društvo je na pevačkim takmičenjima postizalo zapažene rezultate i steklo veliki ugled. U poklonstvenoj deputaciji staropazovačkog sreza na Oplenac pevalo je u kripti na pomenu Kralju Aleksandru u novembru 1934. godine. Opelo je prenosio radio Beograd. Na pevačkom takmičenju u Novom Sadu 1936. godine Srpsko ratarsko pevačko društvo je osvojilo prvo mesto. Spasovdan, slava društva, zbog masovnog okupljanja omladine iz Belegiša i susednih mesta, postao je i ostao seoska slava.