Bečki valcer (njemački: Wiener Walzer) je vrsta standardnog plesa.

Balska haljina te smoking ili frak se često nose prilikom plesanja bečkog valcera.

Javio se pod imenom landler u Južnoj Nemačkoj i u Bavarskoj još u 17. veku. U Englesku se prenosi 1816. godine da bi u drugoj polovini 19. veka doživeo procvat u Beču kao salonski valcer.

Bio je "kralj" plesova u Evropi ceo 19. vek sve do prodora novog talasa američkog jazz sinkopiranog ritma na prelasku u 20. vek. Valcere za igru su najviše pisali Jozef Landler i oba Johana Štrausa. Dinastija Štraus je valceru dala neophodnu eleganciju i lepršavost i konačni romantični karakter po kome ga i danas prepoznaju.

Kao sportski ples se počeo razvijati u 20. veku. Iz plesa landler je uzeto oko 1800 koraka.Oni su preradjeni tako što je odredjeno samo šest koraka bečkog valcera i odredjena je brzina muzike za ples.

Moderni oblik bečkog valcera,koji je standardizovan 1927. godine, je kretanje plesnog para po podijumu sa izmenama levih i desnih okreta, izbačeni su nakloni (koristili se na početku igre), dozvoljeni su okreti u mestu (fleckeri) u levo i u desno. Konačna odluka je doneta 1983. godine kada je odlučeno da tehniku čine desni i levi okret,desni i levi flecker,promena iz desnog u levi okret i obrnuto i kontra ček kao promena iz desnog u levi flecker i obrnuto.

Za bečki valcer je karakteristično ravnomerno okretanje po plesnom pravcu. Koristi se dizanje i spuštanje, koje je nešto manje nego kod engleskog valcera. Izvodi se u taktu 3/4.

Vanjske veze uredi