Batrahomiomahija

Batrahomiomahija (grčki: Βατραχομυομαχία) ili Boj žaba i miševa (βάτραχος = žaba, μῦς = miš, μάχη = bitka) jeste kratka starogrčka podrugljiva pesma od 303 heksametarska stiha. Pisana je u stilu homerskog epa, i premda je u antici ponekad i bila pripisivana Homeru, tačno vreme njenog nastanka teško je utvrditi, pa se pretpostavke kreću u rasponu od 5. veka pne.[1] do aleksandrijskog razdoblja.[2] Prema Plutarhu[3] i Sudi,[4] pesmu je napisao Pigret iz Halikarnasa, brat (ili sin) Artemizije, karijske kraljice i saveznice Kserksa I. No neki moderni filolozi pesmu su pripisivali nepoznatom autoru iz doba Aleksandra Velikog.[5]

Radnja uredi

Zaplet pesme poznat je iz jedne Ezopove basne: miša Psiharpaga (Ψιχάρπαξ = Mrvokradica) pozove žabac Fizignat (Φυσίγναθος = Obrazonaduvenko), sin Pelejev, da ga uzjaše na leđima i tako poseti njegovo močvarno kraljevstvo. No kad je iznenada ugledao vodenu zmiju, žabac poskoči i slučajno zbaci s leđa miša, koji se tako utopi. Taj je događaj video drugi miš te usledi jednodnevni boj homerskih dimenzija između miševa i žaba, u kome izgleda da pobeđuju miševi. Na Ateninu molbu interveniše Zevs; pošto nije uspeo s munjama, šalje rakove da prekinu sukob.

Svečani uvod, skupština bogova i njihova intervencija, stil i epski patos daju pesmi karakter parodije junačkog speva.[6]

Uticaj uredi

Batrahomiomahija je još od antike predstavljala izvor inspiracije i podražavanja: u vizantijskoj književnosti, na primer, taj je ep parodirao Teodor Prodrom. U moderno doba podražavali su je Teofilo Folengo, koji je napisao Moskeidu (= "Ep o komarcima"), i Lope de Vega, autor jedne Mačkomahije. Svojim duhom uticala je na tragikomičnu poemu Aleksandra Popea Silovana kovrča (The Rape of the Lock), kao i na Silovanu kantu (La secchia rapita) Alessandra Tassonija.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. M. C. Howatson, The Oxford Companion to Classical Literature, 1997, s.v. Batrachomyomachia, str. 86.
  2. Milivoj Sironić, Damir Salopek, "Grčka književnost", Povijest svjetske književnosti, Zagreb, 1977, str. 34.
  3. Plutarh, De Herodoti malignitate, 43, ili Moralia, 873f.
  4. Suda, s.v. Πίγρης.[mrtav link]
  5. Arthur Ludwich (Hrsg.): Die homerische Batrachomachia[!] des Karers Pigres nebst Scholien und Paraphrase, 1896.
  6. Milivoj Sironić, Damir Salopek, loc. cit.

Vanjske veze uredi