Bakalar (Gadus morhua) je riba iz porodice Gadidae, ekonomski jedna od najviše eksploatiranih ribljih vrsta.

Bakalar
Atlanski bakalar
Status zaštite

Status zaštite: Osjetljivi (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Životinje
Koljeno: Svitkovci
Razred: Actinopterygii
Red: Gadiformes
Porodica: Gadidae
Rod: Gadus
Vrsta: G. morhua
Dvojni naziv
Gadus morhua
Linnaeus, 1758.
Rasprostranjenost bakalara

Karakteristike uredi

Bakalar je riba hladnih mora, koji lovi po dnu na velikim dubinama, manje ribe i mekušce.[1]

 
Atlanski bakalar (Gadus morhua)

Bakalar ima karakteristične tri leđne peraje, dvije analne i velika ticala na bradi, boje mu variraju od zelenkasto - sive do smeđe - crne, ali može biti i svijetlocrvenkasta. prošarani su tamnim pjegama, a trbuh im je bijeli. Prosječno je težak 11.5 kg, ali može narasti i do dužine 1.8 m i doseći težinu od 91 kg.[1] Bakalari su predatori koji se u potrazi za hranom kreću u plovama. Atlanski bakalar (Gadus morhua) živi na obje strane Sjevernog Atlantika.

Na sjevernom Pacifiku živi vrsta bakalara - Gadus macrocephalus, koji ima vrlo slične karakteristike kao atlanski.[1]

 
Sušeni bakalari iz supemarketa u Portugalu

U Japanu bakalar zovu - tara, živi i po istočnom i zapadnom Pacifiku, love ga zbog mesa i ulja iz jetre. Manji je od atlanskog bakalara, naraste do maksimalno 75 cm, duguljastog smeđkastog tijela sa pjegama i bijelom bočnom linijom.[1]

Bakalar u prehrani uredi

Bakalar je tradicionalno jelo na gotovo cijelom Mediteranu, iako potiče iz hladnih mora sjevernog Atlantika, ali se sušen i soljen ustalio kao hrana od 15. vijeka, naovamo, preko venecijanskih trgovaca. Za to je zaslužan Pietro Querini, koji je 1431. prevozio vino malvaziju sa Krete za Brugge u Flandriji, ali ga je oluja odbacila daleko na sjever, na norveški arhipelag Lofoten u selo Røst, gdje se kao brodolomac dobro upoznao sa bakalarom.[2] Nakon tog se počeo baviti tom vrstom trgovine.

U Portugalu i Španjolskoj je važnije jelo nacionalne kuhinje. U Italiji se već vijekovima služi kao tradicionalno jelo za Badnjak. Preko Venecije postao je i tradicionalno jelo istočne obale Jadrana, gde se takođe priprema za Badnjak.

Od bakalara se dobiva i riblje ulje koje je bogato vitaminima. Bakalare najviše izlovljuju ribari Norveške, Islanda, Portugala, Rusije, Islanda i Kanada (oko Newfoundlanda). Ulov bakalara svake godine raste, pa im se broj radikalno smanjio, - zbog tog su sve glasniji zahtjevi za ograničenjem kvota za njihov izlov.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Cod (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 10. 02. 2013. 
  2. Shipwreck at the First Sphere of Paradise (engleski). University Library of Troms. Pristupljeno 10. 02. 2013. 

Vanjske veze uredi