Badenska kultura
Badenska kultura je eneolitička kultura koja je od 3600. do 2800. godine pr. Kr. bila rasprostranjena u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Njeni materijalni ostaci najčešći su u Moravskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i istočnoj Austriji, a importi badenske keramike datirani dendrokronološkom metodom pronađeni su u Njemačkoj i Švicarskoj.
Povijest istraživanja uredi
Badensku kulturu nazvao je prema mjestu Baden kod Beča austrijski prapovijesničar Oswald Menghin. Prvu monografiju napisao je 1956. godine J. Banner.
Badenska kultura interpretirana je kao dijelom mnogo većeg arheološkog kompleksa koji uključuje kulture na ušću Dunava Ezero kultura-Černavoda III) i Troade. 1963. godine je Nándor Kalicz na temelju antropomorfnih badenskih žara pronađenih u Mađarskoj, no tu interpretaciju pobija radiokarbonsko datiranje koju je kasnije i sam autor odbacio.
Kronologija uredi
Badenska kultura razvija se u zapadnokarpatskoj dolini iz kasne lenđelske kulture. Postoji nekoliko teorija o njenom porijeklu: Němejcová-Pavuková podržava poligenetsko porijeklo, uključujući i jugoistočne elemente prenijete iz bugarske ezero-kulture ranog brončanog doba (Ezero, slojevi XIII-VII) i kulturu ČernavodaIII/Cotofeni. Prema Ecsedy, badenska kultura otprilike je istovremena s ranoheladskim periodom (EH II) u Tesaliji, prema Parzinger sa slojem IV nalazišta Sitagroi. Baden je otprilike istovremen s kasnom kulturom polja sa žarama i ranom kulturom vrpčaste keramike. Poznate su sljedeće faze ove kulture: Balaton-Lasinja (lasinjska kultura), Baden-Boleráz, postboleráz (rani, Fonyod/Tekovský Hrádok, i kasni, Červený Hrádok/Szeghalom-Dioér prema Veri Němejcovoj-Pavukovoj), te klasični Baden.
| Faza | Podgrupe | Vrijeme | lokaliteti |
|---|---|---|---|
| Balaton-Lasinja | - | 3700. pne. cal | - |
| Boleráz | - | 3500. pne. | Pilismarot |
| Ia | Štúrovo | - | Letkès |
| Ib | Nitriansky Hrádok | - | Lánycsok, Vysoki breh |
| Ic | Zlkovce | - | Balatonboglár |
| Postboleraz | - | ||
| rana | Fonyod/Tekovský Hrádok | - | - |
| kasna | Červený Hrádok/Szeghalom-Dioér | - | - |
| Klasični Baden | 3400. pne. | - | |
| II, III | starija | - | Nevidzany, Viss |
| IV | mlađa | - | Uny, Chlaba, Ózd |
Badenska kultura na području Hrvatske uredi
U Hrvatskoj badenska kultura naglo zauzima područja pod utjecajem neolitičkih kultura (sopotske i vinčanske), i to naglim dolaskom naroda s istoka. To uključuje područje srednje i istočne Slavonije i Srijema, i to najviše lokalitete koje su prije njih zauzimala naselja sopotske i vinčanske kulture - uglavnom riječne terase i brežuljkaste sklopove u blizini rijeka. Gospodarstvo badenske kulture u našim krajevima uglavnom je, unatoč bitno većoj važnosti stočarstva, poljoprivredno, a metalurgija nema toliki značaj kao u područjima u blizini rudonosnih planina između Slovačke, Karpata i Rumunjske.
Poseban nalaz predstavljaju apsidalne kuće čiji su temelji iskopani na lokalitetima kod Sarvaša i u mlađem badenskom horizontu Vučedola, što bi govorilo u prilog jugoistočnom podrijetlu badenske kulture, no neki znanstvenici danas osporavaju pripadnost tih nalaza badenskoj kulturi.
Kasnija badenska kultura u Hrvatskoj zauzima samo manja područja u istočnoj Slavoniji i Baranji što predstavlja samo rubno područje ove kulture, te je prema tomu na ovim prostorima ona bila pod jakim, ponegdje prevladavajućim utjecajem preživjelih kasnoneolitičkih tradicija, te tako njihovom sintezom dolazi do stvaranja karakteristične kulture rasprostranjene nešto manje od badenske, a to je kostolačka kultura koja je izvršila bitan utjecaj na kasniju vučedolsku kulturu.
Naselja uredi
Naselja su u pravilu na uzvisinama i neutvrđena.
Pokapanje uredi
Poznati su i paljevinski i kosturni ukopi. U Slovačkoj i Mađarskoj, spaljeni ostaci obično su stavljani u antropomorfne žare (Slána, Ózd-Center). U mjestu Nitriansky Hrádok pronađena je i skupna grobnica. Također je pokapana i stoka. Do sada je jedino poznato groblje rane faze Boleráz u mjestu Pilismárot u Mađarskoj koji je sadržavao nekoliko primjeraka keramike ukrašene brazdastim urezivanjem
Gospodarstvo uredi
Gospodarstvo je bilo mješovito. Razvijena poljoprivreda bila je prisutna, kao i stočarstvo (svinje, koze). Metalurški nalazi nisu zastupljeni u znatnom broju, no oprema za lijevanje danas je poznata s više lokaliteta. U badenskom naselju u Dobanovcima pronaĎena je peć za lijevanje bakra, a boleraški horizont na mađarskom lokalitetu Lánycsók–Egettmalom iznjedrio je tri male posude korištene prilikom taljenja koje A. Durman tumači kao otvorene kalupe za lijevanje plosnatih sjekira. Na lokalitetu Donja Vrba–Saloš u blizini Slavonskoga Broda otkopane su trideset i dvije jame u kojima su pronađeni ostaci triju metalurških peći, trinaest cijelih ili fragmentarno očuvanih otvorenih kalupa za lijevanje pljosnatih sjekira, dvije posude za topljenje metala te šest manjih posuda s izraženim oštećenjima na unutrašnjoj strani koja su nastala uslijed izloženosti visokim temperaturama. Bakarni bodeži su pronađeni u Vučedolu i nalazištima u Slovačkoj..[1]
Badenska kultura jedna je od najranijih u srednjoj Europi koje poznaju kola s kotačima. Sama kola još nisu pronađena, ali postoje ukopi parova goveda za koje se smatra da su vukle kola. Također je poznato mnogo keramičkih modela kola na četiri kotača.
Interpretacija uredi
U kurganskoj hipotezi Marije Gimbutas, badenska kultura se smatra indoeuropeiziranom. Za zastupnike starije teorije prema kojoj je pradomovina Indoeuropljana u srednjoj Europi, badenska kultura također je indoeuropeizirana.
Etnički i lingvistički identitet naroda skupljenih u ovoj kulturi nemoguće je odrediti. Iako postoji iskušenje svrstavanja u italsku ili keltsku skupinu, barem u mađarskoj ravnici, to je samo nagađanje bez arheoloških dokaza.
Izvori uredi
- J. Banner, Die Peceler Kultur. Arch. Hungarica 35, 1956.
- Vera Němejcová-Pavuková 1984. K problematike trvania a konca boleazkej skupiny na Slovensku. Slovenska Arch. 34, 1986, 133-176.
- J. P. Mallory, "Baden Culture", Encyclopedia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn, 1997.
- Dimitrijević, Težak-Gregl, Majnarić-Pandžić, poglavlje "Badenska kultura" (u knjizi "Prapovijest"), Zagreb 1998.