Azovsko more
Azovsko more (latinski: Palus Maeotis ; [1] grčki: Μαιῶτις λίμνη ili Propontis[2] ili sada latinski: mare Asoviense [3]; ruski: Азовское море; ukrajinski: Азовське море, Озівське море; adigejski: Хы мыутӏэ/Xı mıut’ə; krimskotatarski: Azaq deñizi) je najpliće more na svijetu, povezano Kerčkim vratima s Crnim morem na jugu. [4]Na sjeveru i zapadu je omeđeno Ukrajinom, a na istoku Rusijom.
Azovsko more | |
|---|---|
 Satelitska fotografija Azovskog mora
| |
| Lokacija | Istočna Europa |
| Koordinate | 46°N 37°E / 46°N 37°E |
| Vrsta | rubno more |
| Granična mora | Crno more |
| Površina | 39.100 km² |
| Zapremina | 290 – 320 km³ |
| Prosječna dubina | 7 m |
| Najveća dubina | 14 m |
| Najveća širina | 180 km |
| Najveća duljina | 360 km |
| Površina sliva | 586.000 km² |
| Širi sliv | crnomorski |
| Glavni pritoci | Don, Kuban |
| Količina padalina | 400 – 600 mm/god. |
| Hlapljenje | 160 mm/god. |
| Akumulacijski period | 10 – 20 god. |
| Temperatura | 0 – 25 °C |
| Salinitet | 10,9 ‰ |
| Otoci | Jejska kosa, Zelenji, Boljšoj Dzendzik |
| Duljina obale | 1860 km |
| Obalne države |  Rusija Ukrajina
|
Hidrografija uredi
Azovsko more dugo je 340 km i široko 135 km, ukupne površine od 37 600 km²[4] Najveće rijeke koje se ulijevaju su Don i Kuban, uz brojne manje; Mijus, Berda, Obitočnaja i Eja što ima za poslijedicu niži salinitet mora te unos velike količine mulja. Na zapadu leži 113 km dugi pješčani Arabatski rt i vrlo slani Sivaški zaljev koji ga dijeli od poluotoka Krim. Azovsko more je najpliće more na svijetu s prosječnom dubinom od 12 m i najvećom dubinom od 14 m. [4]Na mjestima s velikim nanosima mulja, prosječna dubina je manja od 1 metra, kao kod Zaljeva Taganrog. Glavna morska struja ide u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Salinitet se kreće od 1 do 15 promila (u usporedbi s oceanskih 30-40 promila) i ovisi o mjestu i godišnjem dobu. [5]Tako da je kod Zaljeva Taganrog gotovo slatkovodno, ali je kod Sivaškog zaljeva vrlo slano. [5] Plitkost i nizak salinitet čine Azovsko more podložno smrzavanju, tokom zimskih mjeseci od decembra do polovice marta. Danas kad je došlo do globalnog zatopljenja, Azovsko more se više ne ledi u potpunosti, kao nekad tokom 18. i 19. vijeka pa sve do kraja 1970-ih kad se redovito smrzavalo do početka februara.
Srednja razina vode mora varira do 33 cm od godine do godine, ovisno o dotoku rijeka, plimne oscilacije razine vode dosežu do 5,5 m. [4]
Najveće luke na Azovskom moru su Taganrog, Mariupolj, Jejsk i Berdjansk [4]koje usprkos tome što je promet velikim oceanskim brodovima jako otežan zbog nanosa mulja i plitkog mora, imaju velik promet.
Klima uredi
Azovsko more ima Kontinentalnu klimu po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa hladnim zimama kad se jaki mrazevi izmjenjuju sa naglim zatopljenjima, i čestim maglama. [4]
Flora i fauna uredi
Azovsko more zbog svoje plitkoće, i velike količine hrane koju donose rijeke, bogato je morskim organizmima. Fauna Azovskog mora ima više od 300 vrsta beskralježnjaka i oko 80 vrsta riba, osobito je bogato sardinama i inćunima. [4]
Izvori uredi
- ↑ "Et hoc mare est palus Maeotis famosissima..." (The Opus Majus of Roger Bacon, vol. 1, p. 357); Hofmannus, vol. 3, p. 542.
- ↑ Caroli Egger Lexicon Nominum Locorum: Supplementum referens nomina Latina vulgaria (1985), p. 42.
- ↑ ...Palus Maotis, ovvero Mare Asoviense..." (Il mondo antico, moderno, e novissimo, ovvero Breve trattato ..., vol. 2, p. 767)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 „Sea of Azov” (engleski). Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 29. 05. 2012.
- ↑ 5,0 5,1 „Climatological Atlas of the Sea of Azov” (engleski). NOAA National Oceanographic Data Center. Pristupljeno 29. 05. 2012.
