Abû Bakr Muḥammad Ibn Yaḥyà ibn aṣ-Ṣâ’igh at-Tûjîbî Ibn Bâjja Al-tujibi (arapski أبو بكر محمد بن يحيى بن الصائغ), poznat kao Ibn Bājjah (arapski: ابن باجه‎), bio je andaluzijski polimat - astronom, logičar, muzičar, filozof, ljekar, fizičar, psiholog, botaničar, pjesnik i naučnik.[1] Na Zapadu je poznat po latinskom imenu Avempace. Rođen je u Zaragozi u današnjem španskom Aragonu oko 1085,[2] a umro je u marokanskom Fesu 1138. Avempace je bio vezir Abu Bakr ibn Ibrahim Ibn Tîfilwîta, almoravidskog guvernera Zaragoze i, između ostalog, pisao pjesme (panegirike i 'muwasshahat') za njega. Avempace je sudjelovao u pjesničkim natjecanjima zajedno sa pjesnikom al-Tutilijem. Poslije je oko dvadesetak godina u Maroku bio vezir Yahyà ibn Yûsuf Ibn Tashufina, brata almoravidskog sultana Yusuf Ibn Tashufina (u. 1143).[3] Postao je slavan kao autor djela Kitab al-Nabat (Knjiga biljaka), popularnog botaničkog teksta koji je definirao spol biljaka. Među njegovim učiteljima se nalazio Abu Jafar ibn Harun od Trujilla, ljekar u andaluškoj Sevilli.

Ibn Bajjah
Rođenje 1095
Zaragoza, Al-Andalus
Smrt 1138. (dob: 42–43)
Fes, Maroko
Polje astronomija, filozofija, medicina, fizika

Njegove filozofske ideje su imale značajan uticaj na Ibn Rušda i Alberta Magnusa. Rana smrt ga je spriječila da dovrši ili organizira većinu svojih djela, a u kojima je pokazao izuzetno dobro poznavanje tadašnje medicine, matematike i astronomije; smrt ga je spriječila da dovrši svoje djelo posvećeno fenomemnologiji duše. Osim kao filozof, bio je poznat i kao muzičar i pjesnik.[4] Njegov divan (zbirka poezije) je otkriven 1951.

Iako većina njegovih astronomskih i fizičkih teorija nije sačuvana, dio su citirali Majmonid i Averroes, te su imale uticaje na kasnije astronome i fizičare u islamskom svijetu i renesansnoj Evropi, uključujući Galileja.[5]

Izvori uredi

  1. Jon Mcginnis, Classical Arabic Philosophy: An Anthology of Sources, p. 266, Hackett Publishing Company, ISBN 0-87220-871-0.
  2. http://plato.stanford.edu/entries/ibn-bajja/#LifCir
  3. Vincent Lagardère, 1989, pp. 80 and 174-178)
  4. D. M. Dunlop, "The Dīwān Attributed to Ibn Bājjah (Avempace)", Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London Vol. 14, No. 3, Studies Presented to Vladimir Minorsky by His Colleagues and Friends (1952), pp. 463
  5. Ernest A. Moody (April 1951). "Galileo and Avempace: The Dynamics of the Leaning Tower Experiment (I)", Journal of the History of Ideas 12 (2), p. 163-193.

Literatura uredi

  • Haque, Amber (2004), „Psychology from Islamic Perspective: Contributions of Early Muslim Scholars and Challenges to Contemporary Muslim Psychologists”, Journal of Religion and Health 43 (4): 357–377, DOI:10.1007/s10943-004-4302-z 
  • Marcinkowski, M. Ismail (April 2002), "A Biographical Note on Ibn Bajjah (Avempace) and an English Translation of his Annotations to al-Farabi's Isagoge", in Iqbal Review (Lahore, Pakistan), vol. 43, no. 2, pp. 83–99.
  • The Diwan Attributed to Ibn Bajjah (Avempace),D. M. Dunlop, Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London, Vol. 14, No. 3, Studies Presented to Vladimir Minorsky by His Colleagues and Friends (1952), pp. 463–477
  • Miquel Forcada (2005). „Ibn Bajja”. u: Thomas F. Glick, Steven John Livesey, and Faith Wallis. Medieval Science, Technology, and Medicine: An Encyclopedia. Routledge. pp. 243–246. ISBN 0415969301. 

Vanjske veze uredi