Austro-ugarska nagodba

Austro-ugarska nagodba (njemački: Ausgleich, mađarski: kiegyezés) odnosi se na dogovor iz 1867. godine, kojim je utemeljena Dualna ili Austro-Ugarska Monarhija. Nagodbu su potpisali Franjo Josip I. i mađarska delegacija na čelu s Ferencom Deákom. Pratile su je brojne propale ustavne promjene Habsburške Monarhije. Po novom sporazumu, Kraljevina Ugarska je postala dominantna u istočnoj polovici koja dobiva ime Translajtanija, dok je u zapadnom dijelu države imena Cislajtanija bila dominantna Austrija. Obje polovice države su imale zajedničkog vladara, odnosno cara i kralja kao i zajedničko upravljanje nad vojskom i vanjskom politikom.

trgovačka zastava Austro-Ugarske

razdioba zemalja pod upravom Beča (ovdje tamnoružičasto) i zemalja pod upravom Budimpešte (plava) po nagodbenom ugovoru o dvojnoj monarhiji iz 1867 ; Bosna i Hercegovina (zeleno) pod zajedničkom upravom od 1878.

krunidba Franje Josipa I. i Jelisavete Amalije u Matijinoj crkvi u Budimpešti 8. juna 1867.

Vizija Franje Josipa je bila da će Cislajtanija i Translajtanija također imati malene nagodbe. U drugoj će to biti Hrvatsko-ugarska nagodba, dok je u prvoj to trebala biti Austrijsko-bohemijska nagodba. Dok će dogovor između parlamenata Hrvatske i Ugarske biti postignut, onaj između Austrije i Bohemije će biti odbačen zbog žestokog austrijskog protivljenja.

Dualna Monarhija, utemeljena na temelju Ausgleicha, trajala je još 51 godina, sve dok se nije raspala 1918., porazom monarhije u Prvom svjetskom ratu.

Vidi još

• Austro-Ugarska
• Hrvatsko-ugarska nagodba