Astronomijsko brojanje godina

Astronomijsko brojanje godina ili numerisanje godina počiva na brojanju godina naše ere (Anno Domini ili Common Era na engleskom), ali se strožije sprovodi uobičajeno brojanje decimalnih i celih brojeva. Tako ovde postoji godina 0 a godine pre nje se označavaju znakom '-' (minus). Time je nepotrebno označavanje "n.e." odn. "AD/CE".

Tako je godina 1. pne. (ili BC na engleskom) označena sa 0, 2. pne. je -1 i uopšte je n-ta godina pne. označena sa (1-n). Brojevi godina n.e. nisu promenjeni, nema oznake ere. Ispred nema nikakvog znaka ili je stavljen znak "+". Za normalna računanja je često potreban broj 0, ovde najviše kada se računa broj godina u periodu koji se proteže preko granice ere, krajnje godine samo treba oduzeti jednu od druge (raniju od kasnije, dva minusa će činiti plus). Npr. koliko je godina prošlo između 1.1. 1. godine pne. i 1.1. 1. godine n.e? Prvo nam na pamet pada 2, ali je u stvari jedna, jer nema 0. godine u označavanju "n.e.". U a.b.g. to bi bili 1.1. 0. godine i 1.1. 1. godine, 1-0=1, stvar je odmah očigledna.

Sistem je dobio ime po tome što se koristi u astronomiji. Retko koja disciplina osim istorije se bavi vremenom pre 1. godine, među izuzecima su dendrohronologija, arheologija i geologija, poslednje dve koriste izraz "godine pre sadašnjice" (before the present - BP). Iako se apsolutne brojne vrednosti astronomskih i istorijskih godina razlikuju za samo jedan pre 1. godine, ova razlika je kritična kada se računaju astronomski događaji poput pomračenja ili planetarnih konjunkcija kako bi se odredilo kada su se dogodili istorijski događaji vezani uz njih.

Nultu godinu su prvi koristili francuski astronomi Philippe de La Hire (1702) i Jacques Cassini (1740). Ali oni nisu koristili obrazac -/0/+ već odgovarajuću oznaku na latinskom ili francuskom BC/AD tako da je niz tekao 2 BC, 1 BC, 0, 1 AD, 2 AD itd. U 19. veku astronomi će označavati godine sa BC/0/AD ili -/0/+, ovaj drugi način je stekao ekskluzivitet tek sredinom 20. stoleća.