Apion (20-e pne. - cca. 45-48) je bio grčko-egipatski gramatičar, sofist i komentator Homerovih djela, rodom iz oaze Siwa.

Apion se obrazovao u Aleksandriji i tamo proveo najveći dio života. Oko godine 40. je bio član gradske delegacije koja je došla na dvor rimskog cara Kaligule da se požali na navodnu ne-odanost tamošnje Jevreji|jevrejske populacije, a neposredno nakon velikih i krvavih nereda između Jevreja i Grka. Apionove kritike jevrejske kulture su, pak, od Flavija Josipa odgovorene u njegovom djelu Protiv Apiona.

Nešto kasnije se naselio Rimu te je poučavao retoriku sve do vladavine cara Klaudija.[1] Napisao je nekoliko knjiga, od koja nijedna do danas nije sačuvana. Smatra se kako znamenita antička priča "Androklo i lav", koju je sačuvao Aulo Gelije [2] potiče od njegovog djela: Aegypytiacorum ("Wonders of Egypt"). Neki od sačuvanih fragmenata su objavljeni u Etymologicum Gudianum, ed. Sturz, 1818.

Napomene uredi

  1. Hazel, John Who's who in the Roman World books.google.com. Accessed 2009-4-10.
  2. Aulus Gellius. Attic Nights V.xiv

Reference uredi

Vanjske veze uredi