Anoksija (lat. anoxia) je poremećaj koji se karakteriše; smanjenjenjem nivoa kiseonika u tkivima ispod njegovih fizioloških vrednosti, potpunim nedostatkom kiseonika u organizmu zbog prekida njegovog dolaska u tkiva i nesposobnsgi ćelija da koriste kiseonik za normalnu funkciju. Prema brzini nastanka razlikuju se dve vrste anoksije; brzonastajuća ili akutna anoksija i sporonastajuća ili hronična anoksija.[1]

Anoksija
Animacija normalne oksigenacije
Specijalnostfiziologija, patofiziologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-9799.02
MeSHD000860

Suprotstavljeni stavovovi uredi

Prema Arturu Gajtonu, eminentnom fiziologu, u praksi se neki termini vezani za poremećaje u distribuciji kiseonika u procesu disanja pogrešno koriste:[2]

  • Anoksija u suštini znači da kiseonika uopšte nema, ali se ovaj termin češće primenjuje za označavanje smanjene količine kiseonika. Ispravniji naziv (po Gajtonu) za smanjenje količine kiseonika u organizmu bio bi hipoksija.
  • Anoksemija, znači da u krvi nema kiseonika, ali se i ovaj termin u svakodnevnoj praksi koristi da označi da je zapravo količina kisenika u krvi smanjena. Bolji termin (po Gajtonu) za ovaj poremećaj je hipoksemija.

Etiologija uredi

Etiološki gledan najčešći uzroci anoksije su:[3]

  • Povrede sa zapušenjem disajnih puteva (zapušenje nosa i usta, zapušenje ždrela i grkljana, zapušenje dušnika i dušnica)
  • Utopljenje
  • Povrede koje nastaju stezanjem (zagušenje-stezanje vrata šakom odnosno šakama, zadavljenje-stezanje vrata omčom koju zateže neka živa ili neživa sila, vešanje-stezanje vrata omčom koju pasivno zateže težina sopstvenog tela),
  • Stezanje ili pritisak na grudni koš u toku nekih hirurških zahvata
  • Razni oblici šoka.[4]
  • Akutna trovanja
  • Porođaj
  • Boravak na visini
  • Bolesti krvi (anemija)
  • Teška iskrvarenja

Patofiziologija uredi

Nedovoljna količine kiseonika u atmosferi izaziva pad parcijalnog pritiska kiseonika u udahnutom vazduhu, i ima za posledicu smanjenje oksigenacije hemoglobina u plućnim kapilarima.[5] Kod ovog poremećaja u svim etapama transporta kiseonika u organizmu njegove vrednosti su smanjene, tj. značajno su niže od fizioloških, navedenih u donjoj tabeli. Mogu nastati zbog:

  • zagađenja atmosfere izduvnim gasovima, parama, dimom i drugim isparenjima,
  • u toku boravka na visokim planinama ili u atmosferi na velikim visinama,
  • u toku incidenata u rudnicima i podzemnim jamama,
  • u vazduhoplovstvu,
  • kosmičkim letovima,
  • podvodnim aktivnostima,
  • zbog povreda i drugih mehaničkih zapušenja usta i nosa ili stazanja disajnih puteva.[6]

Koncentracija gasova u vazduhu i krvi

Gas Vazduh
atmosfera — alveole
(parcijalni pritisak u kRa)
Krv
arterije — vene
(parcijalni pritisak u kRa)
Kiseonik
20,613,5
(158) — (158)
12.55,3
(95) — (40)
Ugljen-dioksid
0.045,3
(0,3) — (40)
5,36,1
(40) — (46)
Azot
79,676,2
(597) — (572)
76,276,2
(572) — (572)
Vodena para
0,76,3
(5) — (47)
6,36,3
(47) — (47)

Vrste anoksije uredi

Prema brzini nastanka i težini kliničke slike razlikuju se dve vrste anoksije;

Akutna anoksija uredi

Akutna ili brzonastajuća anoksija, prvi je tip anoksije koja se karakteriše izraženim znacima i simptomima nedovoljnog snabdevanja kiseonikom vitalnih organa u toku jednog ili dva minuta posle prekida funkcije disanja. Ona dovodi do težih poremećaja razmene gasova u ćelijama, što ima za posledicu poremećaj funkcije najznačajnijih vitalnih organa kao što su mozak i srce.

Posledice akutne anoksije zavise od brzine njenog razvoja, i teža su ukoliko su ćelije različitije ili svojstvenije. Vreme za koje pojedino tkivo može da se održi u funkciji iznosi; oko šest do osam minuta (za mozak), 20 do 30 minuta (za bulbus), 120 minuta za mišiće itd.[7] Anoksija mozga i srčanog mišića može dovesti do naglog prekida moždanih funkcija, zastoja srčanog rada, i nastanka smrti.

Akutna anoksija ploda u trenutku porođaja, nastala kao posedica kompresije, može da dovede do pojave encefalopatije,[8] ili gluvoće, kod novorođenčeta.[9]

Hronična anoksija uredi

Drugi tip anoksije je hronična forma anoksije, koja može da nastane kao posledica;

Anoksična anoksija

Ovaj oblik anoksije nastaje kao posledica nedovoljnog zasićenja hemoglobina arterijske krvi kiseonikom, najčešće zbog njegove nedovoljne količine u plućima. Ona može nastati npr. kod visinske bolesti, kada je uslovljene smanjenim parcijalnim pritiskom kiseonika u udahnutom vazduhu na velikim visinama.[10]

Anemijska anoksija

Anemijska anoksija nastaje kao posledica nedovoljne količine hemoglobina u cirkulišućoj krvi, zbog iskrvarenja ili anemijskih bolesti.

Zastojna anoksija

Nastaje kao posledica smanjenog ili nedovoljnog proticanja krvi u tkivam (sistemska anoksija) ili do samih ćelija (ćelijska anoksija), zbog ozbiljno narušene cirkulacije u krvnim sudovima i kapilarima.

Takav oblik anoksije srećemo kod srčanog mišića, zbog nesposobnosti venačnog krvotoka da snabde miokard dovoljnim količinama kiseonika, kod anoksije novorođenčeta zbog narušene funkcije krvotoka, produženim trajanjem trudnoće ili porođaja.[11]

Histotoksična anoksija

Zbog enzimskih poremećaja u tkivima ili narušene funkcije hemoglobina (npr kod raznih trovanja), u ovoj anoksija tkiva i ćelije nisu u mogućnosti da koriste kiseonik, iako ga u plućima ili krvi ima u dovoljnim količinama.

Ostali oblici anoksije

Razni oblici anoksije mogu nastati ili se kasnije javiti i; prilikom anestezije, u toku nekih hirurških zahvata ili u raznim oblicima šoka.

Izvori uredi

  1. Guyton, A. C. (1996): Medicinska fiziologija, Savremena administracija, Medicinska knjiga, Beograd.
  2. Guyton, Arthur C.; John Edward Hall (2006). Medicinska fiziologija: udžbenik. Medicinska naklada. ISBN 978-953-176-318-9. 
  3. Guyton AC. Transport of oxygen and carbon dioxide in the blood and body fluids. In: Textbook of medical physiology. 5th edition. Philadelphia: WB Saunders; 1976. pp. 543–71.
  4. Fink MP. Cytopathic hypoxia in sepsis: a true problem? Minerva Anestesiol 2001; 67(4):290–1.
  5. Davidović, J. (1975): Neke psihofiziološke karakteristike hipoksičnih stanja. Skoplje: V Kongres psihologa Jugoslavije. Materijali 2: 231-240.
  6. Шик Л. Л., Канаев Н. Н. Руководство по клинической физиологии дыхания. / Л.: Медицина. 1980.- 375 с.
  7. Krvavica S, Gamulin S. Integralna reakcija stanice na ozljedu. U: Gamulin S, Marušić M, Kovač Z, ur. Patofiziologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2002. pp. 115–23.
  8. Marjanović B, Janković B. Novija saznanja o patofiziologiji i terapiji hipoksično-ishemične encefalopatije u dece. U: Grupa autora. Problemi u pedijatriji 90. Beograd: Medicinska knjiga Beograd-Zagreb; 1991.1-14.
  9. Davidović, J. (1978): Funkcionalni nivo neurona u hipoksiji. Psihologija, 5: 141-149
  10. Davidović, J, Krstić, N, Radović, A, Milunović, MI, Milanović, R. (1976). Slučajevi akcidentalne hipoksije za vreme letenja. Zbornik radova iz vazduhoplovne medicine: 19-36.
  11. Delivoria-Papadopoulos M. Mechanisms of cerebral injury in perinatal asphyxia and stragies for prevention. J Pediatr. 1998;132:30-34.

Literatura uredi

  • Cavusoglu H, Kayserilioglu A, Terzioglu M. The effects of general hypoxic hypoxia and renal ischemia on erythropoietin production. Arch. Int. Physiol. Biochim. 1969 May;77(2):260-74. [PubMed]
  • Balachandran JS, Masa JF, Mokhlesi B. Obesity Hypoventilation Syndrome Epidemiology and Diagnosis. Sleep Med Clin. 2014 Sep;9(3):341-347. [PMC free article] [PubMed]

Spoljašnje veze uredi