Anghiari
Anghiari je grad i općina od 5536 stanovnika[1] u toskanskoj provinciji Arezzo (Toskana) u Centralnoj Italiji.[2]
Anghiari
| |
---|---|
Pogled na grad na brdu | |
Koordinate: 43°32′N 12°3′E / 43.533°N 12.050°E | |
Država | Italija |
Regija | Toskana |
Provincija | Arezzo |
Frazioni | Catigliano, Motina, Ponte alla Piera, San Leo, Scheggia, Tavernelle, Viaio |
Vlast | |
- Gradonačelnik | Alessandro Polcri |
Površina | |
- Ukupna | 131 km²[1] |
Visina | 429 metara[1] |
Stanovništvo (2017) | |
- Grad | 5536[1] |
- Gustoća | 42.42 st/km²[1] |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Poštanski broj | 52031 |
Pozivni broj | 0575 |
Karta | |
Geografija uredi
Anghiari leži u gornjem toku rijeke Tibar,[3] udaljen tridesetak km sjeveroistočno od provincijskog centra Arezza. Anghiari je smješten na brdu i zbog svojih bedema, uskih uličica popločenih kamenom, brojnih stepenica i starih kuća još uvijek ima izgled srednjovjekovnog gradića, zbog čega je bio nominiran za najljepši talijanski gradić.[2]
Historija uredi
Anghiari je prvi put dokumentiran 1048 pod imenom Castrum angulare. Isprva je bio feud gospodara zamka Galbina, zatim kamaldolijanskih fratara, a nakon njih sve do 1384. porodice Tarlata iz Arrezza.[3] Republika Firenca zavladala je Anghiarem i postavila svog vikara, što se kosilo sa planovima milanskih Viscontia koji su također htjeli zavladati tim krajem. Zbog to je došlo do bitke kod Anghiarija 29. juna 1440. u kojoj su pobjedili Firentinci. Bitka je obilježila uspon moći dinastije Medici, pa su oni tu pobjedu htjeli trajno ovjekovječiti velikom freskom koju su naručili od Leonarda da Vincia 1503. za Palazzo Vecchio.[3] Freska je nažalost vremenom propala, tako da na nju podsjećaju samo Leonardove skice[3] i njene kopije koje su naslikali drugi umjetnici.
Znamenitosti uredi
Palazzo Petrorio koji se počeo graditi za Langobarda u 7. vijeku na ruševinama rimske građevine. Danas je njegova fasada dekorirana grbovima raznih firentinskih vikara i podesta.[2] Palazzo Taglieschi je renesansna rezidencija porodice Taglieschi, podignuta sredinom 15. vijeka. Ta neobična građevina sa svojim obrambenim tornjevima danas je pretvorena u muzej u kom se ističu djela Jacopa della Quercie i Andreje della Robbije.[2] Preko puta nje leži Palazzo del Marzocco, koju zovu Palačom bitke jer u njoj smješten muzej čiji je jedan kat posvećen njoj.[2]
Privreda uredi
Ekonomija današnjeg Anghiarija bazira se na poljoprivredi, turizmu i zanatsvu (restauracija atikog namještaja).
Gradovi pobratimi uredi
Izvori uredi
Vanjske veze uredi
- Comune di Anghiari (it)