Anatolij Karpov (rus. Анато́лий Евге́ньевич Ка́рпов) (Zlatoust, SSSR 23. svibnja 1951.) sovjetski/ruski velemajstor i svjetski šahovski prvak.

Anatolij Karpov

Karpov 1993.
Karpov 1993.

Puno ime rus. Anatoliй Evgenьevič Karpov
Datum rođenja 23. 5. 1951. (1951-05-23) (dob: 72)
Država  Rusija
Titula velemajstor
FIDE broj 4100026
FIDE rejting 2655[1] (april 2008.[2])
Najveći rejting 2699[3] (jul 2000.[2])
Svetski šampion 1975—1985, 1993—1999 (FIDE)

Životopis

Rođen je u Zlatoustu, bivšem SSSR-u. Studirao je na Lenjingradskom državnom Univerzitetu. Živi u Moskvi. Jedan od najvećih igrača u šahovskoj povijesti, naročito u turnirskim partijama: najuspješniji je turnirski igrač u povijesti sa preko 140 osvojenih prvih mjesta na turnirima igranim diljem svijeta. Njegov krajnji skor je 1.118 pobjeda, 287 poraza, 1.480 remija u 3.163 partije. Prvi svjetski šahovski prvak koji je bio čistog ruskog podrijetla.

Najmlađi velemajstor

Učio je igrati šah od svoje četvrte godine. U 12-oj godini primljen je u prestižnu šahovsku školu Mihaila Botvinika. Postaje najmlađi sovjetski nacionalni majstor s 15 godina i pobjeđuje na svom prvom međunarodnom turniru nekoliko mjeseci kasnije. Među juniorima SSSR-a 1967. godine bio je peti. Nekoliko mjeseci kasnije postaje svjetski juniorski prvak. Njegova karijera ide uzlaznom putanjom i 1969. postaje prvi sovjetski igrač koji postaje svjetski juniorski prvak poslije Borisa Spaskog - koji je tu titulu osvojio još 1955) - skorom: 10 poena od 11 mogućih. Uskoro potom, Karpov osvaja 4. mjesto na međunarodnom turrniru u Caracasu i postaje najmlađi svjetski velemajstor.

Prvak svijeta

1970. Karpov pokazuje značajna poboljšanja u svojoj igri. Njegov rejting je skočio sa 2540 u 1971. na 2660 u 1973. godini, kad je bio drugi na prvenstvu SSSR-a i prvi na Lenjingradskom međunarodnom turniru. 1974. kvalificirao se u ciklus kandidata koji će da izazovu vladajućeg svjetskog prvaka, Bobbyja Fischera. Karpov je pobijedio Lava Polugajevskog u prvom meču kandidata i u sljedećoj rundi dobio je bivšeg svjetskog prvaka Spaskog. Meč Spaski-Karpov bio je spektakularan. Jaka i agresivna igra Karpova osigurala mu je nezaboravnu pobjedu. Finalni meč bio je protiv sljedećeg Rusa, Viktora Korčnoja, poznatog "fajtera". Partije su bile izuzetno borbene i Karpov pobjeđuje i postaje izazivač Fischeru za titulu prvaka svijeta.

Uoči tog meča, Fischer je imao brojne zahtjeve koje je uputio FIDE-i, koje mu oni nisu ispunili, tako da je odbio igrati za titulu i mladi Karpov bez finalne borbe postaje svjetski prvak.

Pobjede na brojnim turnirima

Postiđen što je na takav način postao svjetski prvak, očajnički je pokušavao dokazati da mu zasluženo pripada titula; u narednih 10 godina učestvovao je na svim značajnim turnirima. Pobjeđivao je na turnirima na kojima su učestvovali najjači igrači na svijetu.

Obrane titule

1978. Karpov je prvi put branio titulu protiv Korčnoja, koji se dosta razlikovao od njihovog prethodnog meča kandidata. Korčnoj je u međuvremenu emigrirao iz SSSR-a. Meč je igran na Filipinima i navodno je bio protkan psihološkim trikovima i pokušajima dr. Vladimira Zuhara (profesora psihologije na Medicinskom fakultetu u Moskvi) iz Karpovljevog tima, da hipnotizira Korčnoja za vrijeme igre. Karpov je pobijedio 6 : 5, uz 21 remi.

Tri godine kasnije Korčnoj je pobijedio u mečevima kandidata i ponovo se kvalificirao za meč sa Karpovom u Meranu, Italija. Ovoga je puta psihološki trik bilo hapšenje Korčnojevog sina zbog navodne zavjere. Opet se politika umiješala u šahovsku igru, ali Karpov dobija meč rezultatom 11 : 7. Meč je poznat kao "Masakr u Meranu".

Vrhunac turnirske karijere

Karpovljeva turnirska karijera dostiže svoj vrhunac na izuzetnom Supervelemajstorskom turniru u Montrealu, Kanada, 1979., gdje pobjeđuje zajedno s Mihailom Taljem a ispred takvih velemajstora kao što su Jan Timman, Ljubomir Ljubojević, Spaski i Ljubomir Kavalek. Također je pobijedio na prestižnom turniru u Linaresu 1981. (i ponovo 1994. godine), na turnirima u Tilburgu u 1977., 1979., 1980., 1982. i 1983. godine, a na prvenstvu SSSR-a 1976., 1983. i 1988. godine.

Meč za prvaka svijeta protiv Kasparova

1984. godine održan je meč za prvaka svijeta između Garryja Kasparova i Karpova. Karpov je važio kao jedan od najboljih svjetskih prvaka u vrijeme kada se Kasparov tek pojavljivao na šahovskoj sceni. Iako je poveo 4 : 0 i iako su mu bile potrebne 2 pobjede da zadrži titulu, sljedećih 16 partija završava remijem, a u 31. partiji imao je dobijenu poziciju za obranu titule, međutim, griješi i partija završava remijem, a sljedeću partiju gubi. Poslije poraza u još 2 partije, Karpov doživljava živčani slom i predsjednik FIDE, Florencio Campomanes, prekida meč. U revanšu 1985. Kasparov dobija meč 13 : 11 i tako se prekida njegova desetogodišnja vladavina.

Karpov se sastajao s Kasparovom za titulu svjetskog prvaka u tri navrata, i to 1986. u Londonu i Lenjingradu, 1987. u Sevilji i 1990. u New Yorku. Rezultat sva tri meča bio je tijesan: 12.5 : 11.5, 12 : 12, 12.5 : 11.5. U sva tri meča Karpov je imao šansu pobjediti, ali je pravio presudne pogreške i izgubio ih.

Međusobni skor Karpova i Kasparova je sljedeći: u 235 zvaničnih partija Karpov ima 23 pobjede, 33 poraza i 179 remija. U mečevima za prvaka svijeta Karpov ima 19 pobjeda, 21 poraz i 104 remija. Iako je 12 godina stariji od Kasparova, Karpov 2002. pobjeđuje Kasparova 2.5 : 1.5.

Ponovna pobjeda i poraz za prvaka svijeta

1992. Karpov gubi meč kandidata protiv Nigela Shorta. Tako je onemogućen šesti meč za titulu između Kasparova i Karpova. Ipak, 1993., pošto su Kasparov i Short istupili iz FIDE, u meču za upražnjenu titulu prvaka svijeta Karpov pobjeđuje Timmana. Obranio je titulu protiv Gate Kamskyja 1996. i Viswanathana Ananda 1998. godine. Iste godine mijenja se stari sustav mečeva kandidata. 1999. Karpov gubi titulu od Aleksandra Halifmana.

Karpov je višestruki prvak Europe i pobjednik na Olimpijadi kao član sovjetskog tima.

Političke aktivnosti

Karpovljevo igranje na turnirima znatno je smanjeno od 1995. godine zbog njegove umiješanosti u politička zbivanja u Rusiji. Travnja 2004. godine on je 22. na listi FIDE s rejtingom od 2682.

Stil igre

Stil Karpova je čvrsta pozicijska igra bez rizika, s nemilosrdnim kažnjavanjem protivnikovih grešaka. Idol mu je bio José Raúl Capablanca. Karpovljeva najveća snaga i majstorstvo je u preventivi, a taj put su prije njega krčili Tigran Petrosjan i Aron Nimzowitsch. On može naslutiti i osujetiti protivnikove planove prije no što oni načine neku štetu u poziciji. Igrao je obazrivo, uglavnom pasivne pozicije. To je najčešće iritiralo protivnike koji su agresivnom igrom pokušavali doći do prednosti. Karpov tada nemilosrdno nastupa i lomi svog protivnika.

Odabrane partije

Izvori

  1. (en) Šahista: Anatolij Karpov, rejting-kartica FIDE
  2. 2,0 2,1 FIDE rejting lista za april 2008. ((zip-datoteka  ))
  3. (en) Šahista: Anatolij Karpov, grafikon FIDE rejtinga

Vanjske poveznice

Prethodnik: Svjetski šahovski prvak
19751985.
Nasljednik:
Bobby Fischer Garry Kasparov
Prethodnik: Svjetski šahovski prvak
1993 - 1999.
Nasljednik:
Garry Kasparov Aleksandar Halifman