Ana Pavlova
Ana Pavlova (ruski: А́нна Па́влова, Sankt Peterburg, 12. februar 1881. – Haag, 23. januar 1931.), bila je ruska balerina, velika zvijezda svog vremena.[1]
| Ana Pavlova | |
|---|---|
 Portret balerine oko 1905. | |
| Rođenje | 12. februar 1881. Sankt Peterburg, Rusko Carstvo |
| Smrt | 23. januar 1931. Haag, Holandija |
| Nacionalnost | Ruskinja |
| Zanimanje | balerina |
| Poznat/a po | baletu |
Ana Pavlova bila je neobično krhka i nježna, pa je zbog tog i nisu primili u baletnu školu, kad se prvi put pojavila na audiciji 1890. Kasnije je upravo to postao njen adut, jer je bilo gotovo nevjereojatno koliko snage ima u tom krhkom tijelu.
Biografija uredi
Ana Pavlova studirala je ples od 1891. u baletoj školi Marijinskog teatra u Sankt Peterburgu. Nakon tog je od 1899. postala i članica Ruskog carskog baleta u istom teatru, a od 1906. postala je primabalerina tog baleta.[1] Od 1909. pleše u Parizu, u trupi Ballets Russes Sergeja Djagiljeva. Nakon 1913. nastupa kao zvijezda vlastite baletne grupe po čitavom svijetu.[1]
Na samom početku karijere proslavila se u ulozi Giselle Adolphea Adama. Prijelomna godina u njenoj karijeri bila je 1907. kad je sa nekoliko drugih plesača, otišla na veliku evropsku turneju; Riga, Stockholm, Kopenhagen, Berlin i Prag. Turneja je odlično primljena, Pavlova je ispala velika zvijezda, pa je iduće godine 1908. organizirana i druga turneja.[1] Nakon tog angažirao ju je 1909. impresario Sergej Djagiljev da nastupa sa njegovim Ballets Russes po Parizu i Londonu. Ana Pavlova je unatoč tim vanjskim angažmanima i nadalje ostala primabalerina Marijinskog teatra i nije se pridružila Sergeju Djagiljevu želivši sačuvati svoju nezavisnost i vjernost klasičnom baletu. Sa tada velikom baletanom Mihailom Mordkinom otišla je 1910. nastupati u New York i London.[1]
Ipak je napustila Ruski carski balet 1913. i nastanila se u Londonu nastupajući ispočetka sa raznim partnerima (Laurent Novikov, Pjotor Vladimirov) i grupama na turnejama koje je organizirao njen muž Victor Dandré. Kasnije je osnovala vlastitu baletnu grupu sa kojom je nastupala po cijelom svijetu.[1]
Pavlova se interesirala i upoznala sa tradicionalnim narodnim plesovima Poljaka, Rusa i Meksikanaca te ih uvrstila u svoj repertor. Za turneje po Japanu i Indiji upoznala se i sa klasičnim indijskim narodnim plesom te tako sudjelovala u renesansi te plesne tehnike.[1]
Izvan pozornice život Ane Pavlove bio je lišen bilo kakve dramatičnosti i skandala, nije imala djece, ali je osnovala 1920. prihvatilište u Parizu za rusku siročad.[1] Umrla je iznenada od upale pluća prije zakazanog nastupa u Haagu 1931.
Pavlova je do perfekcije izvodila baletne solo točke iz svog repertoara u Marijinskom teatru, a ostala je upamćena po kreaciji Umirućeg labuda na muziku Saint-Saënsa iz Karnevala životinja. Malo se fotografirala, a još manje dala snimati filmskom kamerom, najduže je snimio glumac Douglas Fairbanks 1924. u Hollywoodu, pa je to uz neke kraće sekvence iz njezinih nastupa iskorišteno za dokumentarni film o njoj pod naslovom Besmrtni labud.[1]
