Amicus Plato, sed magis amica veritas

Amicus Plato, sed magis amica veritas latinska je izreka, koja se na srpskohrvatski obično prevodi: "Drag mi je Platon, ali draža mi je istina", a doslovno znači: "Prijatelj mi je Platon, ali veća mi je prijateljica istina". Ova se izreka često pripisuje Aristotelu, kao parafraza jedne rečenice iz njegove Nikomahove etike:

Možda bi se činilo boljim i nužnim za očuvanje istine, naročito kad se radi o filozofima, žrtvovati i ono što nam je najbliže; oboje nam je, naime, drago, no dužnost je više ceniti istinu.

Δόξειε δ᾽ ἂν ἴσως βέλτιον εἶναι καὶ δεῖν ἐπὶ σωτηρίᾳ γε τῆς ἀληθείας καὶ τὰ οἰκεῖα ἀναιρεῖν, ἄλλως τε καὶ φιλοσόφους ὄντας· ἀμφοῖν γὰρ ὄντοιν φίλοιν ὅσιον προτιμᾶν τὴν ἀλήθειαν.

Najbliža paralela na latinskom nalazi se kod Rogera Bacona:

Naime, Platon kaže: "Prijatelj mi je Sokrat, učitelj moj, no veća mi je prijateljica istina". I Aristotel kaže da više voli biti u saglasju s istinom nego s prijateljstvom Platona, našeg učitelja. To je očito iz prve knjige Etike i knjige Tajni.

Nam Plato dicit: "Amicus est Socrates, magister meus, sed magis est amica veritas." Et Aristotelis dicit se magis velle consentire veritati, quam amicitiae Platonis, doctoris nostri. Haec ex Vita Aristotelis et primo Ethicorum, et libro Secretorum manifesta sunt.

Bacon se, dakle, poziva na Nikomahovu etiku i na "knjigu Tajni", koja zapravo predstavlja pseudo-aristotelovsku kompilaciju pod naslovom Secretum secretorum (sh. Tajna tajni), koja je s arapskog prevedena na latinski u 12. ili 13. veku. Henry Guerlac primećuje da se ta izreka, u različitim oblicima, pojavljuje u Aristotelovom životopisu sačuvanom u tri različita srednjovekovna rukopisa, od kojih su dva na grčkom i jedan na latinskom jeziku. Toma Akvinski oslanja se na isti izvor u jednom svom komentaru Sentencija Petra Lombarđanina:

A da istinu treba pretpostaviti prijeteljstvu, dokazuje na ovaj način. Jer treba radije pristati uz onoga koji je veći prijatelj. I premda prijateljstvo gajimo prema oboma, tj. prema istini i prema čoveku koji nam je prijatelj, moramo više voleti istinu nego tog čoveka, jer prijatelja prvenstveno moramo voleti radi istine i radi vrline [...] Istina je, pak, najizvrsniji prijatelj, kakvom se se duguje sve moguće poštovanje; istina je, naime, nešto božansko, što se prvo i pre svega nalazi u Bogu. I stoga zaključuje da je sveta dužnost staviti istinu iznad ljudi koji su nam prijatelji. Naime, peripatetičar Andronik kaže da je "svetost ono što ljude čini odanim i posvećenim svemu onome što se duguje Bogu". Tako je mislio i Platon, koji je, odbacujući mišljenje svog učitelja Sokrata, rekao da treba više brinuti o istini nego o bilo čemu drugome; a na drugom mestu kaže: "Sokrat je doista prijatelj, ali veća je prijateljica istina"; i na drugom mestu: "o Sokratu treba malo brinuti, o istini mnogo".

Quod autem oporteat veritatem praeferre amicis, ostendit hac ratione. Quia ei qui est magis amicus, magis est deferendum. Cum autem amicitiam habeamus ad ambo, scilicet ad veritatem et ad hominem, magis debemus veritatem amare quam hominem, quia hominem praecipue debemus amare propter veritatem et propter virtutem [...] Veritas autem est amicus superexcellens cui debetur reverentia honoris; est etiam veritas quiddam divinum, in Deo enim primo et principaliter invenitur. Et ideo concludit, quod sanctum est praehonorare veritatem hominibus amicis. Dicit enim Andronicus Peripateticus, quod "sanctitas est quae facit fideles et servantes ea quae ad Deum iusta". Haec etiam fuit sententia Platonis, qui reprobans opinionem Socratis magistri sui dixit quod oportet de veritate magis curare quam de aliquo alio; et alibi dicit: "amicus quidem Socrates sed magis amica veritas"; et in alio loco: "de Socrate quidem parum est curandum, de veritate autem multum".

Klasični oblici

Platonova izjava koja najviše odgovara ovoj latinskoj izreci nalazi se u njegovom Fedonu, gde Sokrat ovako govori:

Ovako spreman, Simija i Kebete, prilazim ispitivanju. A vi, ako mene hoćete da slušate, malo se starajte za Sokrata, ali zato mnogo više za istinu. Pa ako kažem nešto što vam se čini da je istina, složite se sa mnom, a ako ne, borite se protiv mene svakim dokaznim sredstvom, i čuvajte se da u svome maru ne obmanem sebe i vas u isti mah i da ne odem odavde kao pčela koja je žaoku ostavila.

Παρεσκευασμένος δή, ἔφη, ὦ Σιμμία τε καὶ Κέβης,οὑτωσὶ ἔρχομαι ἐπὶ τὸν λόγον· ὑμεῖς μέντοι, ἂν ἐμοὶ πείθησθε, σμικρὸν φροντίσαντες Σωκράτους, τῆς δὲ ἀληθείας πολὺ μᾶλλον, ἐὰν μέν τι ὑμῖν δοκῶ ἀληθὲς λέγειν, συνομολογήσατε, εἰ δὲ μή, παντὶ λόγῳ ἀντιτείνετε, εὐλαβούμενοι ὅπως μὴ ἐγὼ ὑπὸ προθυμίας ἅμα ἐμαυτόν τε καὶ ὑμᾶς ἐξαπατήσας, ὥσπερ μέλιττα τὸ κέντρον ἐγκαταλιπὼν οἰχήσομαι.

Slično tome, kaže Platon u Državi: "Čast Homeru, ali on ne sme biti stavljen iznad istine". Ciceron kao da protivreči Platonu kad, govoreći o pitagorejcima, kaže: "Bogami, ja više volim da grešim zajedno s Platonom [...] nego li da s njima budem u pravu" (Errare mehercule malo cum Platone [...] quam cum istis vera sentire). No, ovde Ciceron zapravo ističe da Platonovo filozofsko istraživanje treba pretpostaviti bilo kom mišljenju, čak i ako neko smatra da je njegovo mišljenje "istina". U tom bi smislu Ciceron u ovoj rečenici potvrđivao poruku u Platonovom Fedonu.

Moderne varijante

Sir Isaac Newton započeo je svoje beleške koje je 1661. vodio kao student na Cambridgeu ovom rečenicom: Amicus Plato amicus Aristoteles magis amica veritas. Miguel de Cervantes popularizovao je ponovni naglasak na Platona u svom Don Quijoteu (amicus Plato, sed magis amica veritas). Logičar Alfred Tarski napravio je inverziju ove izreke: "Neprijatelj mi je Platon, ali veća je neprijateljica laž" (Inimicus Plato sed magis inimica falsitas).

Literatura

• Đurić, Miloš N. (2006). Platon: Dela. Beograd: Dereta. 
• Henry Guerlac, "Amicus Plato and Other Friends", Journal of the History of Ideas, Vol. 39, No. 4 (Oct.-Dec., 1978), str. 627–633.