Aluvijalna lepeza

Aluvijalna lepeza je taložno tijelo konusnog oblika formirano na prekidu padine uz rub aluvijalne ravnice. Izgrađene su od nekanaliziranih naslaga taloženih iz tokova vode i sedimenta koji dolaze iz susjednog erozijskog područja, na padini prosječnog nagiba oko 5° (1 – 15°). Radijus pružanja naslaga je do nekoliko kilometara. Procesi taloženja uključuju debritne tokove i nekanalizirane poplave.

Satelitski prikaz aluvijalne lepeze u južnom Iranu
Pogled na aluvijalnu lepezu (jezero Louise, Kanada)

Karakteristike debritnih tokova su:

  • konglomerati matične potpore
  • vrlo slabo sortiranje
  • klasti su neorijentirani osim ponekad u baznom dijelu sloja gdje su duže osi klasta paralelne smjeru toka zbog "vučenja"
  • veliki klasti se mogu nalaziti u vršnom dijelu sloja
  • slojevi su veće debljine (rijetko ispod 30 cm)

Sedimente nekanaliziranih bujica karakterizira:

  • pločasti oblik slojeva (nekoliko stotina puta većeg pružanja nego debljine)
  • općenito su normalno graduirani (krupni klasti u bazi, pijesak dominantan u vršnom dijelu), no zbog brzine taloženja sortiranje nije jasno izraženo
  • česta imbrikacija diskoidalnih klasta i orijentacija izduženih klasta u smjeru toka
  • mogu biti prisutne ostale strukture kao npr. kosa slojevitost, ali su rijetke
  • debljina slojeva je obično nekoliko desetaka centimentara

Fenomeni aluvijalnih lepeza javljaju se i na Marsu.[1]

Izvori uredi

  1. Howard, J. M.; Moore, A. D. (2005). „Large alluvial fans on Mars”. Journal of Geophysical Research 110: E04005. Bibcode 2005JGRE..11004005M. DOI:10.1029/2004JE002352. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2015-11-18.