Alija Sirotanović
Alija Sirotanović (Orahovo, 14.8.1914. — Breza, 16.5.1990.), rudar iz Trtorića kod Breze, radnik udarnik, junak socijalističkog rada koji je oborio svjetski rekord u kopanju ugljena. Njegovo ime i višestruko simbolično prezime je urezano u kolektivno sjećanje svih građana bivše SFRJ, obični čovjek koji je zauvijek obilježio jedno vrijeme. Uz njegov lik i djelo se veže nekoliko legendi koje su kao i uvijek samo djelomično točne.
| Alija Sirotanović | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 14. 8. 1914. Orahovo |
| Smrt | 16. 5. 1990. (dob: 75) Breza |
| Nacionalnost | Jugosloven |
| Zanimanje | rudar |
| Poznat/a po | Oborio svjetski rekord u kopanju ugljena; Junak socijalističkog rada |
Biografija uredi
Alija je rođen u Orahovu, a odrastao je i ostatak života proveo u Trtorićima, nadomak Breze. Imao je šestero braće i dvije sestre, i svi su radili u rudnicima. Jedan od njegove braće, Ahmed, poginuo je u rudarskoj nesreći 1970. Ahmedov sin, Arif, osnovao je udruženje u čast svoga strica "Alija Sirotanović i njegovi komorati" kako bi nastavo živjeti Alijin duh i radišnost. Alija je u rudniku bio kopač i njegov alat je bilo pneumatska bušilica, a znao je raditi i sa dvije u isto vrijeme. Alija je cijeli radni staž proveo u istom statusu – rudar-brigadir, otišao je u mirovinu sredinom sedamdesetih. Iako su u to vrijeme rudarske plaće bile znatno veće od radničkih, mirovina mu je bila skromna. Nuđen mu je novi stan u Brezi no on ga je odbio i zatražio da se ponudi onima koji nemaju svoj smještaj. Slična priča je bila i kad su mu je Tito pri jednom prijemu nudio "auto po želji" pa se Alija odlučio za fiću. U intervjuu u zagrebačkoj Areni njegova unuka je izjavila: “Kad je umro Tito, dedo je plak’o tri dana.”[1] Točan datum njegove smrti je dvojben. Do 2013. godine većina novina i internetskih portala se prisjećala legendarnog udarnika 13.5. na godišnjicu njegove smrti, no Dnevni avaz je te godine objavio intervju s njegovim stričevićem Arifom u kojem je kazao "da je njegov amidža umro 16. maja 1990. godine, a ne 13. maja, kako su jučer objavili mnogi mediji. -Neko je na Wikipediji napisao da je amidža umro 13. maja 1990., što je pogrešno."
Svjetski rekord uredi
U toku 1946. godine uvodi se novi način rada, zasnovan na natjecateljskom duhu, a isti način rada prenosi se i u naredne 1947. i 1948. godinu, pa se u ovim godinama zapaža osjetan rast godišnje proizvodnje. Novi način rada ima natjecateljski duh, pospješuje rad pojedinaca i radnih brigada (radnih grupa), a prenosi se na sve zaposlene. Radilo se o Stahanovskom pokretu raširenom u socijalističkim zemljama koji je nosio ime po rekorderu Aleksej Stahanovu koji 1935. iskopao 102 tone ugljena u 5 sati i 45 minuta. (12 puta više od kvote).
Na savjetovanju sa stručnim osobljem rudnika i kopačima, koje je održano na ljeto 1949. godine, kopač Alija Sirotanović je predložio da se njegovoj brigadi omogući rad na tri radilišta i dao obavezu da će premašiti Stahanov rekord. Prijedlog je prihvaćen, a Alijina brigada je 24.7.1949. godine, počela s obaranjem rekorda u Jami 1 koja je bila poznata kao Rov vojvode Putnika. Predsjednik komisije koja je kontrolirala rad objavio je:
Alija Sirotanović je, sa svojih osam komorata, za osam sati rada iskopao 152 tone uglja (253-ja kolica), prebacio normu za 215%, srušio dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona i postigao svoj svjetski rekord u iskopu uglja.
Njegov podvig punio je redke jugoslavenskih novina i bio slavljen od strane KPJ s obziron na trenutne zategnute odnose između Tita i Staljina. Sirotanovićev rekord obaran je više puta. Još jedan rudar iz Breze i heroj rada, Nikola Škobić, samo par dan poslije Alijina rekorda 29.7.1949. godine, sa svojom brigadom je prebacio njegov rekord za 14 tona, čime je otpočela serija obaranja rekorda u Jugoslaviji.
| Ime i prezime rekordera | Datum | Količina uglja | Rudnik |
|---|---|---|---|
| Alija Sirotanović | 24.7.1949. | 152 tone | Breza |
| Nikola Škobić | 29.7.1949. | 166 tona | Breza |
| Ibrahim Trako | 17.8.1949 | 270 tona | Zenica |
| Risto Mijatović | 17.8.1949 | 354 tona | Kakanj |
| Džemal Ramović | 18.8.1949. | 442 tona | Kakanj |
| Edhem Škorić | 19.8.1949 | 396 tona | Kakanj |
| Abdurahman Babajić | 10.9.1949 | 1.010 tona | Banovići |
Priznanja uredi
- Nositelj 12 titula udarnika
- Odlikovan je četvrtim po važnosti ordenom u FNRJ/SFRJ Ordenom junaka socijalističkog rada. Po ugledu na sovjetsko odlikovanje Heroj socijalističkog rada, orden Junak socijalističkog rada ustanovljen je 1948. godine, a do 1986., kada je ukinut, njime je odlikovano 114 osoba. Orden je izrađivan od zlata i srebra, u početku je ukrašavan pravim a kasnije umjetnim rubinima.
- Alijin lik je 1987. bio naslikan na novčanici od 20.000 dinara, ubrzo povučenoj u monetarnoj reformi Ante Markovića. Vrlo često, ali pogrešno, Aliju miješaju sa udarnikom Arifom Heralićem, ljevačem iz Zenice, koji se nalazi na čuvenoj jugoslavenskoj novčanici od 10 dinara i 1000 dinara iz pedesetih i šezdesetih godina.[2]
- Ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika "Breza" postavljena je njegova bista.
- Po njemu je nazvana malena ulica u Brezi
- Upisan je i u povijest rock'n'rolla kao junak koji je inspirirao pjesmu Srce, ruke i lopata Zabranjenog pušenja.[3]
- Zbog anegdote na prijemu kod druga Tita, kad je upitan "što mu treba" a Alija odgovorio "veća lopata", i dan danas se velike lopate kolokvijano nazivaju "sirotanovićke"
Legende uredi
- Navodno je specijalno za priliku rušenja rekorda iskovao sebi lopatu kojom je mogao da zahvati 50 kilograma ugljena u jednom cugu, no istina je da je pri rušenju rekorda Alija radio na pneumatskoj bušilici a kažu da je koristio i dvije istovremeno.
- Po jednoj legendi, na Titovo pitanje kako mu može pomoći ovaj je rekao: "Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe… Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće." Kažu da je struja u njegovo selo stigla prije nego što se on iz Beograda vratio. Struja je stigla u njegovo rodno selo, naravno ne tako brzo, no put koji su seljani sami planirali napraviti se radio 30 godina kako sam priznaje u intervjuju iz 1975. godine.
- Tvrdilo se da je Andrzej Wajda, inspiriran njegovim podvigom, snimio film Čovjek od mramora. Wajda nije snimio taj film inspiriran Alijom Sirotanovićem, već Mateuszom Birkutom, poljskim stahanovcem i nosiocem ordena Heroj socijalističkog rada. Nije bio rudar, već zidar, a orden je zaslužio 1952. godine, pošto je sa petoricom pomoćnika u jednoj smjeni postavio 30.000 cigala i time postigao svjetski rekord, koji je kasnije nekoliko puta premašivao.
Izvori uredi
- A. Čorbo-Zećo, SDA tvrdila da je Alija Sirotanović izmišljen lik Arhivirano 2014-07-31 na Wayback Machine-u, Dnevni avaz, 14.5.2013.
- Istorija Rudnika i Breze: Alija Sirotanović
- Junak socijalizma tražio je samo veću lopatu, BUKA, 13.05.2014.
- Prilog BHT o Aliji Sirotanoviću - heroju rada
- Ninoslav Milenković, Yugopapir: Alija Sirotanović, legendarni jugoslovenski heroj rada: Zar ga i u Beogradu znaju?, TV novosti 1975.
Reference uredi
- ↑ Leksikon YU mitologije
- ↑ Devalvacija jednog osmijeha, Film kazuje priču o romskom radniku u zeničkoj željezari Arifu Heraliću čiji se lik nalazio na novčanici od deset i tisuću dinara; YouTube
- ↑ Zabranjeno pušenje - Srce,ruke i lopata: tekst pjesme,YouTube