Alessandro Scarlatti

Alessandro Scarlatti (Palermo, 2. maj 1660 - Napulj, 1725) bio je barokni kompozitor, poznat po svojim operama i kantatama, koji se također smatra i osnivačem Napolitanske škole opere.

Rođen je u Palermu na Siciliji 2. maja 1660. godine. Kaže se da je bio učenik Giakoma Carissinia. Postoje teorije da je imao veze sa severnom Italijom, jer njegovi rani radovi su prepuni uticaja Stradella i Legrenzi. Nakon izvođenja opere Gli Equivoci nell sembiante 1679. godine u Rimu, dobio je podršku od švedske kraljice Kristine i postao njen Maestro di Capella.

1684.' postao je Maestro di Capella na dvoru u Napulju, verovatno pod uticajem svoje sestre koja je bila operska pevačica, a moguće i ljubavnica nekom od uticajnih napolitanskih plemića. Tu je napisao veliki niz opera, kao i drugih muzičkih dela za državne prilike.

1702. godine Scarlatti je napustio Napulj i nije se vratio sve dok španska dominacija nije potisnuta austrijanskom. Za to vreme bio je pod pokroviteljstvom Ferdinanda de Medicija za čije je privatno pozorište blizu Firence komponovao opere. Nakon posete Veneciji i Urbinu 1707.' godine, vratio se u Napulj, preuzeo svoje dužnosti i ostao tamo do 1717.. Do tada, ljudi iz Napulja su se na neki način umorili od njegove muzike, ali su ga zato Rimljani i dalje mnogo cenili. Baš u pozorištu Capranica u Rimu su izvedene njegove najbolje opere (npr. Telemaco, Marco Attilio Regolo i La Griselda), ali i dosta primeraka crkvene muzike uključujući i one za hor i orkestar sastavljenih u čast Sv. Ceciliji 1721. godine. Njegov poslednji rad bio je nezavršena serenada za venčanje princa Stigliana 1723.. Umro je u Napulju 1725.

Vanjske veze uredi