Aleksandar Knežević

Aleksandar Knežević, zvani Knele (Beograd, 27. april 1971 — Beograd, 28. oktobar 1992), bio je poznati beogradski kriminalac iz naselja Braće Jerković na Voždovcu, član Voždovačkog klana i veliki prijatelj Đorđa Božovića Giške.[1]

Biografija uredi

Aleksandar Knežević Knele je rođen 27. aprila 1971. godine u porodici Vladanke i Dušana Kneževića kao prvo od dvoje dece. U osnovnoj školi je bio odličan đak, kada je imao dvanaest godina jedva je preživeo penicilinski šok, a pet godina kasnije je zbog svog mladalačkog revolta sevnuo blic foto-aparata u oko i gotovo oslepeo. Na Voždovcu je bio poznat kao sportista i vatreni navijač Crvene zvezde. Krajem osamdesetih godina upoznaje Voždovčanina Đorđa Božovića zvanog Giška, sa kojim postaje veliki prijatelj. Knele se najčešće družio sa ljudima poput Radovana Lagundžina zvanog Žabac, Romea Savića, zatim Mirka Tomića zvanog Bosanac, a bio je vrlo blizak sa ubicom Ljube Zemunca, Goranom Vukovićem zvanim Majmun, šefom Voždovačke kriminalne grupe.[2]

Prvo ranjavanje uredi

Pošto se aktivno družio sa Giškom i Dugim Lainovićem, Knele se 1991. godine pridružio Srpskoj gardi i nije otišao na ratište zato što Đorđe Božović Giška (Đorđe Božović Giška) nije dozvoljavao mladjim od 28 godina da idu na ratište u Borovo selo kraj Vukovara. Zajedno sa Giškom i Branislavom Matićem Belim bio je učesnik čuvene demonstracije koja se odigrala 9. marta. 1991. godine u Beogradu. Posle demonstracija 9. marta, postaje zvanični telohranitelj Vuka Draškovića. Iste godine pošto je Knele želeo da ima udela u poslovima oko auto-otpada dolazi u sukob sa poznatim velegradskim kockarom Zoranom Kovačevićem Kočom. Sukob ove dvojice kulminirao je kada ga je posle kraće rasprave u prepunom klubu „Tifani“ mladi Knežević upucao u noge. Maja meseca 1992. godine ispred kafića „Freska“ u ulici Vuka Karadžića broj 12. posle žestoke svađe i vređanja na nacionalnoj osnovi Milan Janković, momak iz Bijelog Polja, ranio je Kneleta u predelu prepona koji je ubrzo prevezen u Klinički centar. Nakon ovog ranjavanja Knele je napadnut i u jednoj auto-mehaničarskoj radnji i samo je pukom srećom izbegao smrt. Bio je učesnik mnogih pucnjava po Beogradu, učestvovao je u obračunu ispred restorana „Poslednja šansa“ i diskoteke „Luv“ na Voždovcu. Nedugo zatim ispred kluba „Nana“ na Senjaku, dve maskirane osobe, naoružane Kalašnjikovima, istrčavši ispred Kneletovog Poršea ispalile su više hitaca. I ovog puta Knele je imao sreću pošto se podvukao pod volan automobila, pa je prošao samo sa ogrebotinom, dok je Porše bio oštećen na više mesta.[3]

Nedugo posle svih ovih događaja, Knežević je jedne noći u prepunoj kockarnici hotela Jugoslavija, naočigled svih gostiju sa ruke jednog gosta uzeo skupocen sat „Roleks“ i ključeve džipa „Krajsler Vrangler“. Čovek kome je Knele ukrao sat i džip zvao se Miodrag Cvetinović inače zet Radeta Ćaldovića Ćente.[1]

Njegova smrt i dan danas je misterija. [1]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Lopušina 2003
  2. „DRŽAVA JE UBILA KNELETA!”. www.pressonline.rs. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  3. autor, Vojislav Tufegdzic, knjiga Kriminal koji je izmenio Srbiju, ISBN 86-7963-011.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi