Aleksandar Štulhofer

Aleksandar Štulhofer (1962.), redoviti profesor, Predstojnik Katedre za seksologiju, Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Osnivač seksualne terapije u Hrvatskoj.

Aleksandar Štulhofer

Rođenje 1962. (dob: 61–62)
Zagreb, NR Hrvatska, FNRJ (danas Hrvatska)
Državljanstvo hrvatsko
Narodnost Hrvat
Polje sociologija, seksologija
Institucija Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Alma mater Kinseyev institut
Poznat po seksološkim istraživanjima i pionirskom radu na seksualnoj terapiji

Biografija uredi

Štulhoferov otac je bio kirurg a majka predavala u srednjoj školi.[1] Njegova baka je bila jako religiozna a roditelji nisu nikada razgovarali s njim o seksualnosti.[1] Prema vlastitim izjavama, klasične sociološke teme u njegovoj mladosti nisu izazivale veliki entuzijazam.[1] No to se promijenilo kada je 1991. prvi put posjetio SAD. Dobio je istraživačku stipendiju na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu, u sklopu kojeg je i slavni Institut Kinsey, najpoznatija seksološka institucija na svijetu. Tu je imao pristup velikoj biblioteci pa je danima čitao i tražio nove knjige, te je tako naišao na jednu veliku policu s knjigama o ljudskoj seksualnosti.[1]

Bio je to moj susret s idejom da postoji nešto kao znanost o seksualnosti. Našao sam nešto što je bilo zanimljivo, znanstveno legitimno i povezano s mojim posve osobnim interesom za seksualnost kao dimenziju koja ljude razlikuje na fascinantan način. A to je područje bilo potpuno nerazvijeno u Hrvatskoj.[1]

Prema njegovom shvaćanju, ljubav, brak i seks su različiti pojmovi. Razlikuje i pojam "ljubav" od pojma "zaljubljenost":

Ljubav je dimenzija o kojoj je puno teže govoriti, teže ju je opisati, za nju treba puno više vremena da se razvije. A i, vjerojatno, stoga što sadrži neke kontradiktorne elemente. Čini mi se da je intimnost, kao kompleksan odnos između dvoje ljudi koji podrazumijeva uzajamno otvaranje, povjerenje, poštovanje, interes za drugoga i njegovu viziju svijeta, način na koji mogu najbolje opisati svoje viđenje ljubavi.[1]

Prema vlastitiom priznanju, najzanimljiviji razgovor je jednom imao nakon predavanja u Isusovačkoj školi s grupom mladih vjernika koji su se trudili poštivati tradiciju i ne stupati u spolne odnose prije braka.[1]

Prema njegovoj teoriji, seks ne izaziva ovisnost, pa ljudima koji pate od problema s kontroliranjem seksualnog nagona, tvrdi, pomaže normalna psihoterapija, a nije potreban odlazak u klinike za liječenje ovisnosti.[2]

Štulhofer je također pokretač seksualne terapije u Hrvatskoj.[3] U istraživanju iz 2003. godine, na uzorku tisuću žena, navodi kako poteškoće pri postizanju orgazma ima svaka peta žena u Hrvatskoj, što se poklopilo sa svjetskim rezultatima.[4]

Djela (izbor) uredi

  •    (2000). Nevidljiva ruka tranzicije: ogledi iz ekonomske sociologije. Razvoj i okoliš : biblioteka časopisa Socijalna ekologija ; knj. 13. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo : Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta. str. 204. ISBN 953-6552-34-5.  CROSBI 238931.
  •    (2004). Informiranost o HIV/AIDS-u, stavovi i seksualno ponašanje radnika migranata u RH. Zagreb: Međunarodna organizacija za migracije. str. 63. ISBN 953-99721-0-8.  CROSBI 238932.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Orhidea Gaura (2010-07-06). „Aleksandar Štulhofer: Neumorni istraživač hrvatskog libida”. Nacional. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-19. Pristupljeno 2010-11-17. 
  2. „Liječeni ovisnici o seksu ili lažovi?”. Večernji list. 2010-02-27. Pristupljeno 2010-11-17. 
  3. Nataša Barolin Belić (2009-09-03). „Predrasude o seksualnoj terapiji”. Monitor. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-15. Pristupljeno 2010-11-17. 
  4. Nađa Irena Fišić (2010-01-28). „Svaka peta žena ne može doživjeti orgazam”. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-04. Pristupljeno 2010-11-17. 

Vanjske veze uredi