Albanska vojna historija (1912–1920)

Albanija je proglasila nezavisnost 28. novembra 1912. godine. Njena teritorija je obuhvatala 29.785 kvadratnih kilometara i u njoj je živelo oko 800.000 Albanaca, kao i grčka manjina na jugu, u severnom Epiru. Od početka je bila rastrzana unutrašnjim političkim spletkama i izložena međunarodnom neprijateljstvu. U početku su provladine snage činili dobrovoljci. Albanska narodna armija (Ushtria Kombetar Shqiptar) je osnovana u maju 1913. godine i njome je komandovao pukovnik Ali Sefketi. Ali, 22. januara 1914. godine prosrpski orijentisani ministar odbrane Esad-paša Toptani, koji je komandovao žandarmerijom (Handarmeria), jačine 4.000 ljudi organizovanih u četiri odreda (1-4 odred) je izvršio državni udar. Vojska, daleko ispod planiranogbroja od 12.000 ljudi, odbila je da služi pod Esad-pašom, čija su žandarmi efikasno kontrolisali samo centralnu Albaniju. Severna Albanija je bila pod kontrolom Bajrama Kurija koji je imao oko 20.000 ljudi, od koji su mnogi bili izbeglice sa Kosova i Makedonije, i koga su podržavali Austrougarska i katoličko pleme Mirdite; u centralnoj Albaniji Hadži Kerim je stvorio „Krujsku uniju". Severni Epir koji je bio nezavisan od 17. februara 1914. godine, okupira vojska Grčke u novembru (Grčka ga i formalno anektira 18. marta 1916). Italijanske ekspedicione trupe okupiraju oblast oko Florina 28. decembra 1914. godine.

Dobrovoljci Ise Boljetinca.
Artiljerija Esad Paše.

Srpska vojska 29. maja 1915. godine okupira centralnu i severnu Albaniju, razbija Kurijeve pobunjenike i oslobađa Esada koji je bio opkoljen u Draču. Kasnije, u decembru 1915. godine, srpska vojska koja se povlačila preko oblasti Mati, u centralnoj Albaniji, biva napadnuta od Kurijevih snaga, ali joj pomaže Esadova žandarmerija. Italijanske snage su obezbeđivale ukrcavanje srpskih snaga u Draču pre nego što su evakuisane u Italiju 24. februara 1916. godine, zajedno sa Esadom i nekoliko stotina žandarma. Od 20. marta 1916. godine italijanski Specijalni albanski korpus (ovaj je naziv imao od decembra 1915) koji je imao tri pešadijske divizije - 38. div. (Savona i Pulja brig.); 43. div. (Arno i Marče brig.) i 44. div. (Taranto i Verona brig.), preimenovan je u 16. korpus, a od 20. juna 1916. u „Albanske okupacione trupe" nakon povratka 43. i 44. divizije i regrutacije pomoćnih albanskih jedinica. Italijani su, uz savezničko odobrenje, 23. avgusta 1916. okupirali severni Epir i primorali neutralnu grčku vojsku na povlačenje.

U januaru 1916. godine, austrougarski 19. korpus je okupirao severnu i centralnu Albaniju. Regrutovane su Kurijeve plemenske trupe i organizovana je Albanska legija (Albanische Legion) sa austrougarskim oficirima i višim podoficirima. Imala je devet pešadijskih bataljona, svaki sa četiri čete jačine 150-170 ljudi. Austro-Ugarska žandarmerija i vojna policija ojačane albanskim regrutima su uspostavile relativno blagu okupacionu vlast.

Esad je krajem avgusta 1916. godine došao u Solun sa 800 albanskih žandarma, a u decembru 1916. godine general Sarej ga šalje u „Korčansku republiku" u Ohridskom sektoru u severnom Epiru koji je kontrolisala 3. grupa divizija Istočne armije. Esadovi žandarmi su se dobro borili u septembru 1917. godine i postavljeni su na front između Pogradeca i reke Skumbi. Tajni saveznički Londonski sporazum od 26. aprila 1915. je predvidao podelu Albanije - tehnički, državu Antante - i 3. juna 1917. italijanski general Ferero je proglasio protektorat Italije nad centralnom i južnom Albanijom (severna Albanija je dodeljena Srbiji i Crnoj Gori). Francuzi su 12. oktobra 1918. raspustili Esadove žandarme i 10. oktobra rasformirali Korčansku republiku.

Italijanske Albanske okupacione snage su 19. juna 1917. preimenovane u 16. korpus koji se u septembru sastojao od tri pešadijske divizije - 13. div. (Barleta i Palermo brig.); 36. div. (Pulja i Tanaro brig.) i 38. div. (Savona i Verona brig.) i 9. konjičke brigade. Do 31. oktobra 1918. godine italijanske i francuske trupe su proterale austrougarsku vojsku iz Albanije, ali je zatim 3.000 albanskih dobrovoljaca, pod Bajramom Kurijem, napalo Italijane i nakon kratkotrajnog Valonskog rata nateralo ih na povlačenje iz Albanije 2. septembra 1920. godine.

Povezano uredi