Alan Matison Tjuring (engl. Alan Mathison Turing; London, 23. jun 1912Češir, 7. jun 1954) je bio engleski matematičar, logičar i kriptograf. Smatra se ocem modernog računarstva - napravio je koncept algoritama koji se danas koristi u svetu, i računanja pomoću Tjuringove mašine, formulišući danas široko prihvaćenu Tjuringovu verziju Čerč-Tjuringove teze, naime, da svaki praktični računarski model ima ili ekvivalentne mogućnosti Tjuringovoj mašini, ili njegove mogućnosti predstavljaju podskup mogućnosti Tjuringove mašine.

Alan Turing
Turing u dobi od 16 godina
Rođenje (1912-06-23)23. 6. 1912.
Maida Vale, London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt 7. 6. 1954. (dob: 41)
Wilmslow, Cheshire, England, Ujedinjeno Kraljevstvo
Prebivalište Ujedinjeno Kraljevstvo
Polje matematika, kriptoanaliza, računarstvo
Alma mater King's College, Cambridge
Princeton University
Akademski mentor Alonzo Church[1]
Istaknuti studenti Robin Gandy[1]
Poznat po Haltingov problem
Turingova mašina
Kriptoanaliza Enigme
Automatic Computing Engine
Turingova nagrada
Turingov test
Istaknute nagrade Officer of the Order of the British Empire
Fellow of the Royal Society

Svojim Tjuringovim testom, dao je značajan i provokativan doprinos debati koja se ticala veštačke inteligencije: da li će ikad biti moguće reći da je mašina svesna i da može da misli. Kasnije je radio u Nacionalnoj fizičkoj laboratoriji, a 1947. je prešao u Mančesterski univerzitet da radi, uglavnom na softveru, na mančesterskom Marku I, za koji se tada smatralo da je jedan od prvih pravih računara.

Tokom Drugog svetskog rata, Tjuring je radio u Blečli parku, britanskom kriptoanalitičkom centru, i bio je jedno vreme šef Hut-a 8, odeljenja zaduženog za nemačku mornaricu. Tjuring je razvio više tehnika za razbijanje šifara, uključujući metod bombe, elektromehaničku mašinu, koja je mogla da otkrije postavke Enigme. Godine 1952. Tjuring je osuđen za delo „velike nepristojnosti“ (engl. Act of gross indecency) pošto je priznao da je bio u vezi sa muškarcem u Mančesteru. Bio je poslat na hormonsku terapiju. Tjuring je umro 1954. pošto je pojeo jabuku napunjenu cijanidom. Njegova smrt se smatra samoubistvom.

Biografija uredi

Detinjstvo, srednja škola, studije uredi

Džulijus Tjuring (Julius Mathison Turing), Alanov otac, je radio u Indiji, ali kada je supruga ostala u drugom stanju, 1911. godine, mladi bračni par odlučuje da je bolje za dete da odrasta u Engleskoj, pa su se vratili u London, gde se Alan i rodio 23. juna 1912. Kao veoma mlad je pokazivao mnogo više nego što se očekuje od deteta njegovih godina. Priča se da je naučio da čita za tri nedelje, a i kao jako mlad je pokazivao interesovanje za brojeve.

Sa šest godina su ga upisali u dnevnu školu St Michael. 1926., sa 14 godina je upisao Šerborn školu u Dorsetu. Tjuringova naklonjenost matematici i hemiji mu nije donela poštovanje profesora u Šerbornu, pošto se kod njih učenje zasnivalo na opštem obrazovanju.

Veći deo 1937. i 1938. je proveo na Prinston Univerzitetu, učeći kod Alonza Čerča (Alonzo Church). Godine 1938. dobio je diplomu Prinstona. Vratio se 1939. u Kembridž, gde je kod Ludviga Vitgenštajna (Ludwig Wittgenstein) pohađao časove o fundamentalnoj matematici.

Kriptoanaliza uredi

U toku Drugog svetskog rata, Tjuring je bio najzaslužniji za razbijanje nemačkih šifara, radeći u Blečli parku. Radio je na razbijanju Enigme i Lorenca SZ 40/42, i jedno vreme je bio šef odeljenja Hut 8.

Od 1938. Tjuring je radio u Britanskoj organizaciji za razbijanje šifara (Government Code and Cypher School). Radio je na problemu nemačke mašine, Enigma, i sarađivao sa Dili Noks (Dilli Knox), koja je takođe radila u GCCS-u. 4. septembra 1939., dan pošto je Engleska objavila rat Nemačkoj, Tjuring je prešao u Blečli park, štab GCCS-a za vreme Drugog svetskog rata.

Računari i Tjuringov test uredi

Od 1945. do 1947. je u Nacionalnoj Fizičkoj Laboratoriji, gde je radio na dizajniranju ACE-a (Automatic Computing Engine). 19. februara 1946. prezentirao je dizajn prvog računara u Britaniji. Iako ga je dizajnirao, ACE je izvršio prvi program tek 10. maja 1950., i to u Tjuringovom odsustvu, jer je on tada bio u Kembridžu. 1949. je postao direktor računarske laboratorije, Mančesterskog Univerziteta, i radio je na softveru jednog od prvih pravih računara, Mančesterskom Marku I. Radio je i na problemu veštačke inteligencije, i predstavio je eksperiment poznat kao Tjuringov test.

Godine 1948. je pisao šahovski program za računar koji još uvek nije postojao, tako da je 1952. sam simulirao program, koji je jednom pobedio i jednom izgubio meč.

Tužba za homoseksualna dela i Tjuringova smrt uredi

Tjuring je bio homoseksualac, kada je to bilo nezakonito u Engleskoj, i predstavljano kao mentalna bolest. Osuđen je jer je bio u vezi sa Arnold Marejom, i bio je podvrgnut terapiji primanja estrogen injekcija, što je trajalo godinu dana. To je, u stvari, značilo i prestanak njegovog rada. Godine 1954. je umro od trovanja cijanidom, jer je pojeo jabuku u koju je bio ubrizgan cijanid. Njegova smrt je proglašena samoubistvom.

Počasna obeležja uredi

Od 1966. godine Asocijacija za računarstvo (Association for Computing Machinery) dodeljuje Tjuringovu nagradu, za računarska dostignuća. Smatra se da je ta nagrada u svetu računara jednaka sa Nobelovom nagradom. U Mančesteru, u gradu u kojem je radio do kraja svog života, se održavaju razne počasti u ime Tjuringa. Jedna od ulica u Mančesteru je 1994. nazvana po Tjuringu (Alan Turing Way).

Statua Tjuringu je otkrivena u Mančesteru 23. juna 2001. u Sakvil parku, između Mančesterskog univerziteta i ulice kanal (Canal Street). 23. juna 1998., kad je trebalo da bude Tjuringov 86-i rođendan, Endru Hodžis, njegov biograf, je otkrio zahvalnicu na kapiji njegovog doma, u Londonu, gde je sada Kolonejd Hotel. To je uradio na 50. godišnjici njegove smrti, 7. juna 2004. godine.

Kraljevsko pomilovanje uredi

Maja 2012. u britanskom Domu lordova podnet je predlog da se Tjuring putem posebnog zakona pomiluje.[2] Jula 2013. predlog o pomilovanju u načelu je podržala i britanska vlada Davida Camerona,[3] no umesto da se složi s drugim čitanjem ovog zakonskog predloga[4] u Donjem domu,[5] vlada je predložila kraljici Elizabeti II da upotrebi kraljevski prerogativ milosti, što je ona i učinila odobrivši posthumno pomilovanje za Tjuringa 24. decembra 2013.[6]

Reference uredi

Vanjske veze uredi