Akira (film)
Akira (アキラ? [akiɽa]) japanski je anime cyberpunk akcijski ZF film iz 1988. kojeg je režirao Katsuhiro Otomo, napisali Otomo i Izo Hashimoto, a glasove posudili Mitsuo Iwata, Nozomu Sasaki, Mami Koyama i Taro Ishida. Scenarij se temelji na mangi koju je napisao sam Otomo, te obuhvaća samo prvu polovicu priče. Film prikazuje distopijsku verziju Tokija 2019. godine, u kojem se odigrava glavna radnja: tinejdžer i vozač motociklista Tetsuo Shima otkriva da ima telekinetičke moći, pa vođa njegove klike, Shotaro Kaneda, pokušava spriječiti Tetsuoa od oslobađanja razornih moći nazvanih Akira.
| Akira | |
|---|---|
 Plakat filma | |
| Režija | Katsuhiro Otomo |
| Producent | Ryohei Suzuki Shunzo Kato |
| Scenario | Katsuhiro Otomo Izo Hashimoto manga Katsuhiro Otomo |
| Uloge | Mitsuo Iwata Nozomu Sasaki Mami Koyama Taro Ishida |
| Muzika | Shoji Yamashiro |
| Fotografija | Katsuji Misawa |
| Montaža | Takeshi Seyama |
| Studio | Tatsunoko Production TMS Entertainment |
| Distribucija | Toho |
| Datum(i) premijere | 16. 7. 1988
|
| Trajanje | 125 min. |
| Zemlja |  Japan |
| Jezik | japanski |
| Budžet | 11.000.000$ |
| Akira na Internet Movie Database | |
Iako je većina likova adaptirano iz originalne, epske mange od 2182 stranica, priča je dramatično sažeta i skraćena za film, te je uglavnom izbacila drugi dio stripa. Akira je postao kultni film te se smatra prijelomnim ostvarenjem japanske animacije, te se uspio probiti i na međunarodno tržište, zbog čega mu neki pripisuju pokretanje zanimanja za anime na Zapadu.[1] U časopisu Animage, Akira je 1989. osvojio peto mjesto na listi 20 najboljih animea godine, sa 642 glasa (prvo mjesto je zauzeo Moj susjed Totoro).[2]
Radnja uredi
1988. godine Tokyo je uništen od eksplozije u 3. svjetskom ratu. 2019. godine Tokyo je obnovljen i nazvan Neo-Tokyo, ali je pun kriminala i uličnih bandi. Tinejdžer Tetsuo jedne noći naleti na jednog čudnog, zelenog dječaka koji posjeduje telekinetičke moći. Ubrzo obojica bivaju oteti od vojske i stavljeni u tajni laboratorij koji istražuje telekinetičke moći. Ubrzo i Tetsuo počinje dobivati te neobične moći te u bijesu uspije pobjeći iz laboratorija te uništavati cijeli grad. Istodobno, tinejdžer Kaneda i djevojka Kei traže svojeg prijatelja Tetsua i nemaju pojma da je ovaj poprimio nadljudske moći...
Glasovne uloge uredi
| Lik | Japanska verzija | Engleska verzija (1988.) | Druga engleska verzija (2001.) |
|---|---|---|---|
| Shōtarō Kaneda | Mitsuo Iwata | Jimmy Flinders | Johnny Yong Bosch |
| Tetsuo Shima | Nozomu Sasaki | Stanley Gurd, Jr. | Joshua Seth |
| Kei (Kay) | Mami Koyama | Deanna Morgan | Wendee Lee |
| Pukovnik | Tarō Ishida | Tony Mozdy | James Lyon |
| Doktor Ōnishi | Mizuho Suzuki | Lewis Lemay | Simon Isaacson |
| Ryūsaku (Roy) | Tesshō Genda | Steve Kramer | Robert Wicks |
| Kiyoko (No. 25) | Sachie Itō | Marilyn Lane | Sandy Fox |
| Takashi (No. 26) | Tatsuhiko Nakamura | Barbara Larsen | Cody MacKenzie |
| Masaru (No. 27) | Kazuhiro Kandō | Bob Bergen | Cody MacKenzie |
| Kaori | Yuriko Fuchizaki | Barbara Larsen | Georgette Rose |
| Yamagata (Yama) | Masaaki Ōkura | Tony Mozdy | Dylan Tully |
| Kai | Takeshi Kusao | Bob Bergen | Matt "Masamune" Miller |
| Nezu | Hiroshi Ōtake | Tony Mozdy | Ray Michaels |
| Miyako | Koichi Kitamura | Steve Kramer | William Frederick |
| Inspektor | Michihiro Ikemizu | Bob Bergen | Steve Cannon |
| Eiichi Watanabe | Tarō Arakawa | Stanley Gurd, Jr. | Henry Douglas Grey |
| Mitsuru Kuwata | Yukimasa Kishino | Bob Bergen | Jonathan C. Osborne |
| Yūji Takeyama | Masato Hirano | Christy Mathewson | unknown |
| Vojnik | Kazumi Tanaka | Steve Kramer | Kurt Wimberger |
| Harukiya, barmen | Yōsuke Akimoto | Bob Bergen | John Snyder |
Kritike uredi
Radnja je vrlo složena. Zapravo, tako složena da većina ljudi neće shvatiti što se zaboga dogodilo nakon prvog gledanja. Niti nakon drugog. Niti trećeg ili četvrtog. Ako tražite laganu, opuštajuću razbibrigu od previše razmišljanja, tražite negdje drugdje... S čisto tehničke strane, ovo je najbolji anime koji postoji. Dao bi mu pet zvjezdica da nije tako prokleto konfuzan.
– Raphael See[3]
Definitivni klasik japanske animacije, i cyberpunk klasik povrh toga, Akira donekle pati od preguste, metafizičke i sveukupno konfuzne radnje sažete od nekoliko debelih svezaka mange, ali za one koje intrigiraju apokaliptične vizije i socio-politički slojevi, ovo je vrsta filma koja je sve bolja što ju više gledate. U bilo kojem slučaju, Akira je jedno (ako ne krunsko) vizualno remek-djelo animea. Dizajni likova su trajno kvalitetni, pozadine su bogate detaljime, a animacija je praktički na razini Disneyja. Također je organski nasilan, te zadržava mračni "cyberpunk" ugođaj koji eventualno završava u sceni iz noćne more koja je simbol za poludjelu moć...Akira je takav klasik, tako vizualno zapanjujući, da bi ga svaki anime ljubitelj trebao pogledati barem jednom, a mnogi će ga pogledati više puta kako bi potpuno cijenili višeslojnu gustoću.
– Marc[4]
Ovdje ima donekle sličnosti sa istinom koja vuče paralele između događaja u animeu i Japanu tijekom prošlog stoljeća. Neke reference su očite (post-nuklearni svijet Neo Tokija koji podsjeća na Japan nakon Drugog svjetskog rata), dok druge trebaju malo više znanja (Tetsuina moć je ksenofobični pogled na utjecaj Zapada na Japan). Moj problem je taj što manga radi odličan posao u podastiranju priče, no ne i anime. Da, svjestan sam implikacija pokušaja stavljanja stotine stranica u filmski format, ali je rezanje i sjeckanje dosegle takve ekstremne razmjere da priča graniči sa nerazgovjetnim. Mangi bi puno bolje pristajao OVA format. Jednostavno nema dovoljno vremena da ovo sve funkcionira. Zbilja sam htio cijeniti i poistovjetiti se sa Akirom. No problem prilikom stvaranja mračnog animea je taj što može postati prerevnostan u stvaranju jednako mračnih ili čak mračnijih likova, zbog čega je teško poistovjetiti se sa njima emotivno. Ako se ne mogu emotivno vezati za likove, ne mogu ni za anime.
– Kain[5]
Ovaj supernasilni ep posuđuje slobodno (ali nemaštovito) od filmova kao što su Blade Runner, The Road Warrior, japanskih filmova katastrofe, telekinetičkih filmova Briana De Palme i ZF pisca Alfreda Bestera kako bi stvorio ekvivalent svih najdosadnijih mogućih kompjuterskih igrica. Pozadina se povremeno čini zanimljivija od događaja u prvom planu, koji su često nastanjeni zamjenjivim tinejdžerskim biciklistima...Nasilni frikovi iz osnovne škole će vjerojatno naći par uzbuđenja, ali čak će i oni imati problema snaći se sa krajem ovog ružnog filma i nakon osam pokušaja.
– Jonathan Rosenbaum[6]
Reference uredi
- ↑ „Why is anime invisible on British TV?”. Guardian. Pristupljeno 27. svibnja 2013.
- ↑ „The 11th Anime Grand Prix”. Animage. svibanj 1989. Pristupljeno 8. siječnja 2013.
- ↑ Raphael See. „Akira (recenzija)”. THEM Anime. Pristupljeno 27. svibnja 2013.
- ↑ Marc (9. listopada 2006). „Akira (recenzija)”. animeworld.com. Pristupljeno 27. svibnja 2013.
- ↑ Kain (20. ožujka 2002). „Akira (recenzija)”. Anime Academy. Arhivirano iz originala na datum 2006-08-16. Pristupljeno 27. svibnja 2013.
- ↑ Jonathan Rosenbaum (16. travnja 2007). „Akira (recenzija)”. Chicago Reader. Pristupljeno 27. svibnja 2013.
Vanjske veze uredi
- Akira na sajtu IMDb
- Akira na Rotten Tomatoes-u (en)
- BlueBlade Akira Arhivirano 2019-07-31 na Wayback Machine-u fansite
- Akira 2019 fansite
- Akira na Anime News Network