Akča (tur. Akçe, osm. tur. آقچه) je bila sitna turska srebrna moneta, kovana od vremena sultana Orhana (1326-1359) do kraja XVII. stoljeća.
U početku je težila 1,07 grama, poslije joj je težina padala do 0,13 grama. Kovana je u mnogim kovnicama Turskog Carstva; na jugoslavenskim prostorima u Sarajevu, Srebrenici, Čajniču, Novom Brdu, Skoplju i Beogradu. Kovnica na Novom Brdu, tada utvrđenom rudarskom gradu u Srpskoj despotovini bogatom rudnicima zlata i srebra, počela je udarati akče 1441. godine kada su osmanske snage prvi put zauzele mjesto.
Turska riječ za srebro je gümüş, no akča je složenica izvedena iz «ak» (bijelo) i deminutivnog sufiksa –çe, što bi u prijevodu bilo «bijeli novac» i familijarnije «bijelić». Zapravo osmanska akča je nasljednik bizantskog jaspra (grč. ἄσπρος ili τραχύ, grubi novčić), isto srebrne kovanice, pa stoga neki izvori spominju turski srebrni novac s riječju «aspra».
Tri akče su vrijedile jednu paru a 120 akči su vrijedile jedan kuruš. Kovanje akče je po prvi put potvrđeno 1326. u Bursi za vrijeme vladavine Orhana. Prve pare se spominju u Egiptu 1524. dok prvi kuruš, koji će Venecijanci zvati «piastra», je uveden 1688.
Kaže se da je Sulejmanova džamija u Istanbulu koštala 59 milijuna akči kada je izgrađena 1550-ih a taj iznos je vjerojatno vrijedio oko 700.000 dukata u zlatu (najvjerojatnije mletačkih).

Kovanica iz vremena Murata II.

Izvor uredi