Adamovićevo naselje

Adamovićevo naselje je gradska četvrt Novog Sada.

Adamovićevo naselje
Panoramski pogled na Adamovićevo naselje
Panoramski pogled na Adamovićevo naselje
Grad Novi Sad
Adamovićevo naselje na mapi Novog Sada
Adamovićevo naselje
Adamovićevo naselje
Adamovićevo naselje (Novog Sada)


Koordinate: 45° 14′ 43" SGŠ, 19° 49′ 26" IGD

Položaj naselja uredi

 
Gradske četvrti Novog Sada
 
Adamovićevo naselje - ulica cara Dušana

Severnu granicu Adamovićevog naselja čini Futoška ulica, zapadnu granicu čini Subotički bulevar (Bulevar Evrope), južnu granicu čini Bulevar cara Lazara, dok istočnu granicu čine ulica vojvode Knićanina, ulica Atanasija Gereskog i ulica Đorđa Servickog.

Susedne gradske četvrti su: Telep (na zapadu), Sajmište (na severu) Grbavica (na istoku) i Liman (na jugu).

U administrativnom smislu, Adamovićevo naselje je deo mesne zajednice "7. juli", u koju, pored Adamovićevog naselja, spada i zapadni deo Grbavice.

Ime i istorija naselja uredi

Naziv Adamovićevo naselje nekada se odnosio kako na današnje Adamovićevo naselje, tako i na današnji Telep. Ceo taj prostor je prvobitno nazvan Daranjijevo naselje (Daranji telep - reč "telep" na mađarskom jeziku znači "naselje"), po ugarskom ministru poljoprivrede Ignjatu Daranjiju.

Ovaj nenaseljeni močvarni i šumoviti teren novosadski Magistrat je sopstvenim sredstvima isušio sredinom 19. veka. Tako je dobijeno obradivo zemljište, pogodno za bašte i vinograde. U tri navrata parcele su deljene u zakup novosadskim građanima, u prvom redu vinogradarima i povrtarima. Parcelisana je najpre, 1889. godine, zemlja najbliže gradu, između današnje ulice cara Dušana i Subotičkog bulevara (odnosno područje današnjeg Adamovićevog naselja), a zatim 1891. i 1892. godine zemlja na području današnjeg severnog Telepa i konačno, 1902. godine, zemlja na području današnjeg južnog Telepa.

Intezivna izgradnja stambenih objekata u naselju počela je nakon 1921. godine, tako da je 1931. godine u naselju živelo oko 9.000 ljudi, pretežno Mađara, vrlo siromašnog imovnog stanja. Neki kolovozi su asfaltirani 1925. godine, a gradu i Električnoj centrali postavljen je zahtev i za uvođenje struje i ulične rasvete.

Poplave i podzemne vode su ugrožavale ovaj deo grada 1926. i 1932. godine, a najdrastičnije 1940. godine, kada je srušeno oko 700 kuća, a 400 su morale pretrpeti ozbiljne popravke.

1927. godine, naselje dobija ime Adamovićeva naseobina (Adamovićevo naselje), po uglednoj porodici Adamović, posebno po Aleksandru Šandoru Adamoviću, koji je na tom delu gradske periferije podigao veliki rasadnik i znatno unapredio filokserom upropašćeno vinogradarstvo. Od 1945. godine, za zapadni deo nekadašnjeg Adamovićevog naselja uveden je zvanični naziv Telep, dok je istočni (najstariji) deo naselja zadržao svoje ime. Danas su Adamovićevo naselje i Telep zasebne gradske četvrti.

Stanovništvo uredi

Prema popisu iz 2002. godine, u MZ "7. juli" živelo je 8.109 stanovnika, od čega:

Prema podacima preduzeća JKP Informatika Novi Sad, na području MZ "7. juli" živi 11.802 stanovnika (2010. godina), od čega na Adamovićevom naselju 6.489. [1]

Ustanove uredi

Neke od značajnih ustanova u Adamovićevom naselju su:

  • Higijenski zavod AP Vojvodine
  • Sedište MZ "7. juli"
  • Srednja medicinska škola "7. april"
  • Osnovna škola "Vasa Stajić"
  • Zavičajna zbirka gradske biblioteke
  • Policijska stanica
  • Štamparija "Stojkov"

Verski objekti uredi

  • Protestantski teološki koledž
  • Hrišćanska baptistička crkva i Evanđeoska crkva
  • Verski objekat Protestanstske hrišćanske zajednice
  • Molitvena dvorana Jehovinih svedoka
  • Mesdžid Islamske verske zajednice
  • Franjevački samostan sv. Ivana Kapistrana
  • Grkokatolički samostan časnih sestara Službenica bezgrešne Marije

Literatura uredi

  • Dragomir Ljubinac, 30 godina Mesne zajednice "7. juli" u Novom Sadu 1974-2004, monografija, Novi Sad, 2004.
  • Mr Agneš Ozer, Adamovićevo naselje, Enciklopedija Novog Sada, sveska 1, Novi Sad, 1993.
  • Ferenc Uri, Telep, Enciklopedija Novog Sada, knjiga 28, Novi Sad, 2007.
  • Jovan Mirosavljević, Brevijar ulica Novog Sada 1745-2001, Novi Sad, 2002.
  • Jovan Mirosavljević, Novi Sad - atlas ulica, Novi Sad, 1998.
  • Milorad Grujić, Vodič kroz Novi Sad i okolinu, Novi Sad, 2004.
  • Zoran Rapajić, Novi Sad bez tajni, Beograd, 2002.

Povezano uredi