Adam Philippe, Comte de Custine

Adam Philippe, Comte de Custine (4. februar 1740 - 28. august 1793) bio je francuski vojskovođa i državnik, poznat po uspjesima koje je postigao na samom početku Francuskih revolucionarnih ratova, ali i po tome što je zbog kasnijih neuspjeha bio optužen i pogubljen, postavši najpoznatijim vojskovođom koji je pao kao žrtva post-revolucionarne strahovlade.

Adam Philippe, Comte de Custine
General, od milja zvan "Brkovi"
General, od milja zvan "Brkovi"
General, od milja zvan "Brkovi"
Karijera
Čin general
Važnije bitke Rat za austrijsko nasljedstvo
Sedmogodišnji rat
Rat za američku nezavisnost
Rat Prve koalicije
Rod vojske Francuska vojska

Biografija uredi

Rođen u plemićkoj porodici, Custine je vojničku karijeru započeo kao dijete u dobi od osam godina, priključivši se štabu proslavljenog zapovjednika Mauricea Saksonskog te je sudjelovao u završnim operacijama Rata za austrijskog nasljedstvo. U Sedmogodišnjem ratu je sudjelovao kao oficir draguna, napredujući do čina kapetana; u tom je sukobu bio duboko impresioniran taktikom i organizacijom svojih pruskih protivnika, te ju je kasnije nastojao prenijeti u vlastite redove.

Custineu je nekoliko decenija kasnije ponuđeno da zapovijeda konjičkom pukovnijom, ali se opredijelio za pješadiju, i to zato da bi 1780. godine mogao sudjelovati u ekspedicijskom korpusu koji je Francuska polala u Sjeverna Amerika poslala u Sjevernu Ameriku kako bi pomogla pobunjenim kolonistima. Custine je sudjelovao u Virginijskoj kampanji i bitci kod Yorktowna stekavši duboko poštovanje svojih američkih saveznika, ali i svog pretpostavljenog Rochambeaua. Kao i on, i mnogi drugi sudionici te ekspedicije, prihvatio je ideje Američke revolucije i nastojao ih primijeniti u svojoj domovini.

Prilika za to se pružila 1789. godine kada je sazvana skupština Generalnih staleža; Custine je napustio vojsku kako bi bio izabran za predstavnika rodnog Metza. U njoj se priključio umjerenoj frakciji koja se zalagala za liberalne reforme i transformaciju Francuske iz apsolutne u ustavnu monarniju po načelu podjele vlasti između parlamenta i monarha.

Godine 1791. se ponovno priključio vojsci, postavši zapovjednik Armije Vogsesa. Usprkos inzistiranja na strogoj disciplini, stekao je izuzetnu popularnost među ljudstvom, kao i nadimak "Brkovi". Sa tog je mjesta, na kome je bio dočekao izbijanje Rata Prve koalicije, nakon smjene Nicolasa Lucknera, preuzeo komadnu nad Rajnskom armijom i u jesen poduzeo spektakularni pohod u Njemačku prilikom koga su zauzeti Speyer, Worms, Mainz i Frankfurt i tamo uspostavljeni pro-francuski režimi.

U proljeće 1793. se, međutim, pod pritiskom ojačanih Prusa morao povući preko Rajne. Ti su događaji koincidirali sa izdajom generala Dumourieza, koji je napustio Belgiju u dogovoru sa Austrijanaca. Custine je pao pod sumnju da namjerava nešto slično, te je opozvan u Pariz. Zahvaljujući radikalnom jakobinskom političaru Robespierreu koji je stao u njegovu obranu, oslobođen je optužbi i krajem maja postavljen za novog zapovjednika bivše Dumourizeove Sjeverne armije.

Custine je Sjevernu armiju našao u lošem stanju, demoraliziranu neprekidnim nizom poraza i oslabljenu slanjem velikog dijela ljudstva u pobunjenu Vandeju. Zbog toga je odbijao zahtjeve vlade u Parizu da sa njom krene u kontraofenzivu protiv saveznika koji su prodrli u sjevernu Francusku. Kada se protiv Francuza dodatno okrenula ratna sreća i na bojištu Rajnske armije, ponovno su se pojavile sumnje u Custineovu vjernost Revoluciji, a koje je posebno poticao radikalni političar Jacques Hébert u svojim novinama Le Père Duchesne. Custine je 22. jula opozvan u Pariz. Ubrzo po dolasku su došle vijesti o padu tvrđave Valenciennes koju je Custine odbio pokušati deblokirati. Protiv njega je pokrenuta istraga, a nakon tri tjedna je Antoine Quentin Fouquier-Tinville protiv njega podigao optužnicu. Robespierre ovaj put nije stao u njegovu obranu, te je Custine proglašen krivim i giljotiniran.