Adam

Za ostala značenja, vidi Adam (razvrstavanje).

Adam (heb. »čovjek«; vjerovatno u vezi s heb. adamah, »zemlja«, ili akad. adamu, »stvoriti«), prema Bibliji, prvi čovjek kojeg je stvorio Jahve, Bog, od praha (ili gliba) zemaljskoga, i udahnuo mu u lice dah života. Živio je najprije u raju zemaljskom, ali ga je odatle otjerao Jahve zbog istočnoga grijeha koji je počinio na nagovovor svoje žene, Eve. Hebrejska predaja o prvom ljudskom paru povezana je s babilonskom i ostalim semitskim mitologijama. Kao praoca ljudskog roda, Adama štuju Židovi, muslimani i kršćani. U Novom zavjetu osobito će sveti Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima govoriti o Adamu kao onom po kome je čovjčanstvo palo, te Kristu kao novom Adamu po kome je čovječanstvo spašeno.

Prema islamskom učenju, Adem (Adam) je izbačen iz raja zajedno sa svojom ženom Havom (Evom) zbog grijeha koji su zajedno počinili, tj. Hava nije nagovorila Adema da pojede zabranjeno voće već su to uradili zajedno. Iz raja su izbačeni u petak i u petak su im oprošteni grijesi.

Adamova mitska ličnost poslužila je kao motiv u legendama, apokrifima, srednjovjekovnim misterijima, umjetničkom književnom stvaranju (Milton, Klopstock, Habdelić, Kranjčević) i likovnom prikazivanju (starokršćanske katakombe, sarkofazi i mozaici; srednjovjekovne minijature u biblijama i likovi na portalima; Michelangelove freske na stropu Sikstinske kapele).

Tradicionalni judeo-kršćanski pogled na Adama uredi

Priča o Adamu je sadržana u Knjizi Postanka, u Tori i Bibliji, poglavljima 2 i 3, zajedno s nekoliko elemenata u poglavljima 4 i 5.

Nekoliko apokrifnih knjiga, kao što su Knjiga Jubileja, Život Adama i Eve te Knjiga Enohova također sadrže detalje o Adamovom životu, iako one nemaju toliku važnost za judeo-kršćansku tradiciju niti se smatraju vjerskim tekstovima za većinu današnjih Židova i kršćana.

Prema Knjizi postanka 1, Bog (Elohim) stvorio je ljudska bića "na svoju sliku, na sliku Božju," i muškarca i ženu, na šesti dan Stvaranja te odredio da podvrgnu "ribe morske, ptice nebeske, stoku, svu zemlju i svu sitnu zvjerad koja giba zemljom" ([1]).

Knjiga postanka 2 navodi kako je Bog oblikovao "čovjeka u blatu uzetom iz tla", "upuhnuo u njegove nozdrve dah života" učinivši da "čovjek posta jedno živo biće". Bog je zatim Adama smjestio u Edenski vrt, zapovijedivši mu da od "Ti ćeš moći jesti sa svakog stabla u vrtu, ali ne ćeš jesti s drveta spoznaje sreće i nesreće jer, onog dana kad ga budeš jeo morat ćeš umrijeti."

Bog je zatim primjetio "Nije dobro za čovjeka biti sam". Zatim je doveo "svu zvijer poljsku i svu pticu nebesku" pred Adama te je Adamu dao da da nazove sve životinje. Međutim, među svim životinjama za Adama nije bilo nijedne "pomoćnice koja bi mu bila sukladna" Adam (Knjiga postanka 2:20), pa je Bog "učini zapasti u jedno mrtvilo čovjeka koji zaspa" te je uzeo jedno rebro, a od tog rebra napravio ženu (Knjiga postanka 2:21-22), kasnije nazvanu Eva.

Adam i Eva su nakon toga bili izgnani iz Edenskog vrta nakon što su prekršili Božji zakon da ne smiju jesti voće s Drveta spoznaje dobra i zla. To se dogodilo nakon što je Guja (za koju se često tumači da je bila Satana) rekla Evi kako jelo s drva neće rezultirati u smrti, nego da će Adamu i Evi biti otvorene oči, te ih učiniti "kao bogovi koji raspoznaju sreću i nesreću". Uvjerena od strane guje, Eva je pojela voće s drva i uvjerila Adama da učini isto (Knjiga postanka 3:6).

Kao rezultat toga, oboje su odmah postali svjesni toga da su goli, te su se pokrili odjećom napravljenom od smokvina lišća (Knjiga postanka 3:7). Zatim su, vidjevši kako je Bog ušao u Edenski vrt, Adam i Eva sebe nastojali sakriti od njegovog prisustva (Knjiga postanka 3:8). Bog je Adama pozvao "Gdje si tio?" (Knjiga postanka 3:9) a Adam je odgovorio "Čuo sam tvoj glas u vrtu, uplašio sam se, jer sam bio nag, pa sam se sakrio" (Knjiga postanka 3:10). Kada je Bog upitao Adama je li jeo s Drveta spoznaje dobra i zla , Adam je rekao da mu je žena rekla da to učini (Knjiga postanka 3:11-12).

Kao rezultat kršenja Božjeg zakona, par je odstranjen iz vrta (Knjiga postanka 3:23) (Pad Čovjeka) i proklet. Adamovo prokletsvo je sadržano u Knjizi postanka 3:17-19: "Zato što si poslušao glas svoje žene i što si jeo s drveta s kojeg sam ti izrično zabranio jesti, tle će biti prokleto zbog tebe. U muci ćeš se hraniti sve dane svojeg života, nicat će za tebe trnje i stričak i ti ćeš jesti travu s polja. U znoju svojeg lica jest ćeš svoj kruh sve dok se ne vratiš tlu jer iz njega si bio uzet. Da, ti si prah i u prah ćeš se vratiti."

Nakon što je odstranjen iz Vrta, Adam je po prvi put bio prisiljen teško raditi kako bi se prehranio. On i Eva su imali troje djece spomenute u Knjizi postanka: Kaina, Abela i Seta. Knjiga Jubileja navodi dvije njegove lćeri: Azuru, koja se udala za svog brata Seta, i Avan, koja se udala za svog brata Kaina. I Knjiga postanka i Knjiga Jubileja navode da je Adam imao još djece, ali ona nisu imenovana.

Prema Geneaologijama Stvaranja, Adam je umro u dobi od 930 godina. Prema tim brojkama, računanja poput onih koji je načinio Nadbiskup Ussher bio sugerirale kako je Adam umro samo 127 godina prije rađanja Noe, devet generacija poslije Adama. Odnosno, Adamov životni vijek bi prešao Lameh (otac Noe) za najmanje pedeset godina.

Prema knjizi Jošuinoj, Grad Adamov se još mogao prepoznati kada su Izraeliti prešli rijeku Jordan prilikom ulaska u Kanaan.

Djelomično se pojavljuje u Istočnim i Zapadnim kršćanskim liturgijama.^[1]

Islamski pogled na Adama uredi

Glavni članak: Islamski pogled na Adama

U islamu se Adam/Adem smatra prvim prorokom Božjim te suprugom Eve (arapski: Hawwa – Hava) koja je stvorena od Adama "voljom Božјom". Satana je naveo Adama i Evu da se suprostave Bogu kušajući zabranjeno drvo. To je bio prvi čin Satanine osvete za progonstvo iz kraljestva nebeskog radi čovječanstva. U Kuranu se spominje da je Adam bio prevaren te da ga je nakon dugotrajnog kajanja Bog pomilovao. Islam tvrdi da je Adam kao prvi čovjek bio prvi prorok i prvi musliman ("onaj koji se pokorio Bogu"), odnosno da je "riječ Božja" najstarija religija.

Bahaistički pogled uredi

Prema bahaističkom mišljenju, Adam je bila prva Manifestacija Boga u pisanoj historiji.^[2] Bahaisti vjeruju da je on prije 6000 godina započeo Adamitski ciklus koji je kulminirao s Muhamedom.^[3]^[4] The Biblical story of Adam and Eve, according to Bahá'í belief, is allegorical and is explained by `Abdu'l-Bahá in Some Answered Questions.^[4]

Mormonski pogled uredi

Mormonska vjera tvrdi da su Adam i arhanđeo Mihael jedna te ista osoba. Arhaneđo Mihael se borio protiv Satane i izbacio "tu staru guju" na završetku "nebesakog rata" za vrijeme svog predstmrtnog postojanja (v. Knjiga otkrovenja 12:7-9). "Mihael" je rođen u ovo smrtno postojanje kao čovjek "Adam, otac svih, princ svih, u starim danima" (v. Doktrine i zavjeti 27:11 and 107:54).

Pogled Druza uredi

U religiji Druza, Adam i Eve su dualističke kozmičke sile koje jedna drugu upotpunjuju. Adam predstavlja univerzalni um a Eva univerzalnu dušu.

V. također uredi

Adam i Eva

Reference uredi

↑ Adam in Early Christian Liturgy and Literature - članak u Katoličkoj enciklopediji
↑ Taherzadeh, Adib (1972). The Covenant of Bahá'u'lláh. Oxford, UK: George Ronald. str. pp. 32. ISBN 0-85398-344-5.
↑ Pismo napisano u ime Univerzalne kuće pravde pojedinačnim vjernicima, datirano 13.3. 1986. Objavljeno u Effendi, Shoghi; The Universal House of Justice (1983). Hornby, Helen (Ed.). ur. Lights of Guidance: A Bahá'í Reference File. Bahá'í Publishing Trust, New Delhi, India. str. pp. 500. ISBN 81-85091-46-3.
↑ ^4,0 ^4,1 Taherzadeh, Adib (1977). The Revelation of Bahá'u'lláh, Volume 2: Adrianople 1863-68. Oxford, UK: George Ronald. str. pp. 352. ISBN 0-85398-071-3.