Abu Dabi (emirat)

Emirat Abu Dabi (arap. إمارة أبو ظبي, Imarat Abu Zabi) je jedan od sedam emirata u federaciji Ujedinjeni Arapski Emirati, na jugoistoku Perzijskog zaljeva, ali i ime njegove prijestolnice.[2]

Emirat Abu Dabi
(ar) إمارة أبو ظبي
Zastava Emirata Abu Dabia
Zastava
Koordinate: 23°5′N 54°5′E / 23.083°N 54.083°E / 23.083; 54.083
Država  Ujedinjeni Arapski Emirati
Glavni grad Abu Dabi
Vlast
 - Vrsta monarhija
 - emir Kalifa ibn Zajid al-Nahjan
Površina
 - Ukupna 73.060 km²[1]
Stanovništvo (2012.)
 - Područje utjecaja 2,334.563[1]
Vremenska zona UTC+4 (UTC)
Službene stranice
www.Abu Dabi
Karta
Emirat Abu Dabi na karti Ujedinjenih Arapskih Emirata
Emirat Abu Dabi na karti Ujedinjenih Arapskih Emirata

Emirat Abu Dabi na karti Ujedinjenih Arapskih Emirata

Geografija uredi

 
Otok Lulu na pustinjskoj obali
 
Obala pored grada Abu Dabija

Emirat Abu Dabi je i po teritoriju od 73.060 km² a i po broju stanovnika od 2,334.563[1] najveći član federacije.[2] Teritorij emirata predstavlja više od 3/4 teritorija cijele federacije. Emirat je poznat po brojnim nalazištima nafte, rasprostanjenih i po kopnu i moru, pa je uz susjedni Dubai, najprosperitetniji član Ujedinjenih Arapskih Emirata.[2]

Glavni grad emirata istoimeni Abu Dabi, koji je i prijestolnica Ujedinjenih Arapskih Emirata, i drugi po veličini grad u Ujedinjenim Arapskim Emirata.[2] Obala Abu Dabija duga nekih 450 km, proteže se na sjeveru emirata duž Perzijskog zaljeva, to je pustinjski kraj sa brojnim pličinama zvanim sabka (slana močvara) i brojnim otocima[2] kojih ima više od 200. Samo 30% površine emirata je naseljeno, dok je ostatak zemlje pustinja.

Emirat Abu Dabi graniči sa zapada sa Katarom, a sa juga sa Saudijskom Arabijom i Omanom sa istoka.[2] Interno sa na sjeveru graniči sa Emiratom Dubai i u vrlo uskom pojasu sa Emiratom Šardžom.[2]

Emirat je administrativno podjeljen na tri regije: Abu Dabi (Centralna regija), al-Ain (Istočna regija) i al-Garbiju (Zapadna regija), a najveći gradovi su administativni centri istih: al-Ain (51.316), Madinat Zajid (29.095) i Abu Dabi (630.000 u užem dijelu, ili 1,559.000 u metropoli).

Historija uredi

Historija emirata počinje od 18. vijeka sa plemenskim klanom al-Nahjan odnosno al-Bu Falah iz konfederacije Bani Jas, koji su u to vrijeme živjeli u oazi al-Dživi (unutrašnjost Saudijske Arabije).[2] Oni su 1761. pronašli izvor pitke vode na mjestu gdje se danas prostire grad Abu Dabi, pa su se 1795. preselili u taj kraj i tako promjenili svoje sjedište. U to vrijeme tradicionalni rivali Abu Dabija bili su poznati pirati šeici klana al-Kasimi iz Šardže i Ras al-Kajme.[2]

Kako su oni također bili neprijateljski raspoloženi i prema sultanatima Muskat i Oman, vladari Abu Dabija isprva su ušli u savez sa sultanatima. Međutim se tokom 19. vijeka, razvio niz teritorijalnih sukoba između Abu Dabija i Muskata i Omana s druge strane, kao i sa sve snažnijim vahabijama iz Nadžda. Ti sukobi doveli su do niza graničih sporova, od kojih većina još i danas nije riješena.[2]

Iako ih nisu tretirali kao pirate, Britanci su i šeike Abu Dabija natjerali da potpišu opći ugovor o miru i suradnji 1820. odnosno pomorsko primirje 1835., a nakon tog Trajno pomorsko primirje 1853. godine. Vrhunac tog procesa bio je ugovor o suradnji iz 1892. kojim je Britanija stekla kontrolu nad zaljevskim emiratima u vanjskim poslovima i obrani, pa su oni de facto postali njezini protektorati.[2]

U doba duge vladavine šeika Zajida I (1855. – 1908.), Abu Dabi je izrastao u najmoćniji emirat jugoistoka Perzijskog zaljeva, ali su ga u prvoj polovici 20. vijeka pretekli emirati Šardža i Dubai. Kad su Britanci 1968. najavili svoj odlazak iz Perzijskog zaljeva, Emirat Abu Dabi počeo je pregovarati sa drugim emiratima zaljeva, pa i Bahreinom i Katarom, o formiranju devetoročlane federacije. Bahrein i Katar u posljednji trenutak odustali su od tog projekta i postali zasebne nezavisne države 1971. godine. Velika Britanija suspendirala je sve svoje prijašnje ugovore sklopljene sa zaljevskim emiratima, pa se umjesto toga izrodila nova država – Ujedinjeni Arapski Emirati, sa Abu Dabijem u ulozi lidera. Grad Abu Dabi proglašen je privremenom prijestolnicom te federacije, na rok od pet godina. Njegov status produljivan je nekoliko puta, sve dok početkom 1990-ih nije proglašen stalnom nacionalnom prijestolnicom.[2]

Lista vladara Abu Dabija uredi

Emiratom vladaju šeici iz dinastije al-Falahi[3] odnosno al-Nahjan:

Privreda uredi

Ekonomska baza emirata bazira se na proizvodnju sirove nafte. Prve količine nafte u emiratu otkrivene su 1958 kod lokaliteta Um al-Šaif, u moru, na dubini od gotovo 2750 metara.[2] Ta nafta se transportirala podmorskim naftovodom do u to vrijeme nenaseljenog otoka Das, udaljenog oko 32 km zapadno. Danas je na tom mjestu izgrađen glavni tankerski terminal emirata, s pogonima za proizvodnju ukapljenog plina i pratećim objektima. Izvoz nafte sa tog terminala počeo je 1962.[2] Najveća nalazišta na kopnu iz kojih se danas crpe nafta su polja Murban Bab i Bu Hasa, u centralnom dijelu emirata, udaljena 40-65 km od obale. Ona su naftovodom spojena sa obalnim terminalom Džabal-Zana na sjeverozapadu kod planine Zane. Ostala značajna nalazišta nalaze se u moru, to je polje Rul al-Zukum (u pličini Zukum), sjeverozapadno od grada Abu Dabija, koje je također povezano podmorskim naftovodom s otokom Das, i polje Um al-Dalk, sjeverno od Abu Dabija. Ukupne zalihe nafte u emiratu procjenjuju se na oko 1/10 ukupnih svjetskih rezervi.[2]

Danas prihodi Abu Dabija uglavnom dolaze iz dva izvora, od prodaje nafte i financijskih ulaganja po inozemstvu, pa on ima jedan od najviših BDP-a na svijetu. To mu pak omogućuje velika ulaganja, koja su manje više koncentrirana na građevinske projekte velikih razmjera i razvoj kulture.[2] Na početku 21. vijeka, Emirat Abu Dabi fokusirao se oko projekta stvaranja mreže elitnih kulturnih centara širom svijeta, koji bi trebali pomoći promociji turizma kako bi privukli nove goste, ali i zadržali vlastite stanovnike. U sklopu tog se planira urediti arhipelag velik 27 km², kao centar kulture i turizma sa brojnim muzejima (uključujući i filijalu njujorškog Muzeja Guggenheim). Projekt je obilježio kontroverzni sporazum s francuskom vladom, o pružanju stručne pomoći i posuđivanju eksponata iz njihovih depoa, ali i dozvoli da se ime Louvre, iznajmi na period od 30 godina, jednom od otoka i muzeju koji se treba na njemu podići. I pored velikih rasprava, oko idejnih kontroverzi vezanih uz to, emirat ne posustaje u odlučnosti da taj projekt realizira i uđe u fokus međunarodne kulture.[2]

Pored briga i napora oko svog unutrašnjeg razvoja, bogati Emirat Abu Dabi pomaže svojim manje prosperitetnim bratskim emiratima, ali i drugim zemljama arapskog svijeta, kao i pojedinim zemljama u razvoju širom svijeta. Emirat sponzorira rad Istraživačkog centra za proučavanje suhih pustinjskih tla u gradu al-Ain, smještenom u unutrašnjosti, koji se bavi istraživanjem metoda za poboljšanje rasta vegetacije, kao i brojne veterinarske istraživačke centre.[2]

Transport uredi

Pored glavnog grada nalazi se Aerodrom Abu Dabi, koji je značajno dograđen početkom 21. vijeka[2], tako da je danas drugi po veličini i prometu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, odmah do Aerodroma Dubai. Najveća teretna luka emirata je Zajid (Mena Zajid) smještena na periferiji glavnog grada.

Obrazovanje uredi

U emiratu djeluje i nekoliko univerziteta smještenih u glavnom gradu, između ostalih to su; Univerzitet Ujedinjenih Arapskih Emirata osnovan 1976. i Univerzitet Abu Dabi (2003), kao i filijala pariške Sorbonne (2006).[2]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 UNITED ARAB EMIRATES (engleski). Citypopulationde. Pristupljeno 09. 09. 2014. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 Abu Dhabi (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 09. 09. 2014. 
  3. 3,0 3,1 Abu Dhabi (engleski). Regnal chronology. Arhivirano iz originala na datum 2009-07-13. Pristupljeno 09. 09. 2014. 

Vanjske veze uredi