Župa Mel je bila srednjovjekovna administrativna jedinica srednjovjekovne Bosne, vjerovatno u slivu rijeke Ugar, u graničnom području današnjih općina Travnik i Skender-Vakuf. Vjerovatni centar joj je bio na lokaciji današnjeg sela Melina.

Međutim, prema historijskoj karti, koju je rekonstruirao Marko Vego, Župa Mel nalazila se oko izvorišnog toka Vrbas.

Historija uredi

Iako se Župa Mel pominje u gotovo svim srednjovjekovnim dokumentima o historiji Donjih Kraja i Kraljevine Bosne, njena lokacija do nedavno nije ni naslućivana, niti se time neko ozbiljno bavio. Prvu preciziranu pretpostavku o tome objavila je Jelena Mrgić-Radojčić, locirajući ovu župu u srednji tok Ugra, između župa Vrbanja, Zemunik i Lašva. Moguće da je do tog zaključka došla jednostavnim popunjavanjem praznina među župama poznatih granica, a svakako i analogijom sa današnjim toponimima datog područja i njihovim jezičkim korijenima. Iako je njena hipoteza poduprta prihvatljivom logikom, ostaje da buduća istraživanje verificiraju ove zanimljive navode.[1][2]

U dostupnim izvorima, Župa Mel se po prvi puta pominje 1244., u povelji (buli) Bele IV, prema kojoj je u ovoj župi postojala crkva Svetog Kuzme i Damjana. Tragajući za korijenom naziva župe, ranija lingvistička istraživanja su pokazala da ima indo-evropski korijen mel-, što znači "pojavljivati se, štrčati", iz čega je izvedena albansko-rumunska riječ mal (=brijeg) i slavenski glagol mЫěti. Tako je otvorena je mogućnost da se ova osnova uporedi sa nekim današnjim nazivima uzvisina, kao što su Malovan (Bosna), Maljen i Povlen (planine u sjeverozapadnoj Srbiji) i Maljevac u Polimlju. Mrgić-Radojčić misli da se naziv župe Mel "sačuvao u nazivu sela Imljani" (≈Mljani). Nakon šireg nabrajanja asocijativnih toponima koji podsjećaju na visove, crkve i svećenike, ona tek tada dolazi do pretpostavke da je centar Župe Mel mogao biti u današnjem selu Melina, u kojem se nalaze ostaci utvrde grada Korlač (ili Orlač). Odatle se mogao kontrolirati značajan put prema Župi Lašva, preko današnjeg Vitovlja i Dobretića. Može biti indikativno da u tom kraju još uvijek žive potomci porodice Melić.

Mel se povezuje i sa područjem nekadašnje nahije Vrhovine, na planinskom području između Banja Luke i Jajca, s obje obale Vrbasa, uključujući i srednji tok Ugra, sa Skender Vakufom, Imljanima i Melinom. Centar Vrhovina je bio u Skender Vakufu, koji je, prema provjerljivim podacima osnovan 1660. godine, a ranije ime mu nije zapisano.[3]

Južno od Imljana, pri ušću Ilomske u Ugar, na Korićanskim stijenama nekada je postojao i grad Oštrec ili Oštrc. Na Gostilju (između Vitovlja i Turbeta) bio je stari grad Tisac, o čijim ostacima nema zabolježenih podataka. Selo "Korićane" je navedeno u popisu sa kraja 16. stoljeća. Nahija Vrhovine je prvi put popisana u defteru iz 1528-130, uključujući 8 naselja, sa 180 kuća. Taj popis je napravljen neposredno nakon pada Jajačke Banovine.

Povezano uredi

Reference uredi

  1. Мргић-Радојчић Ј. (2002): Доњи Краји – Крајина средњовековне Босне. Филозофски факултет, Београд, ISBN 868026959X.
  2. Hadžijahić M. (1970): O nekim lokalitetima iz povelje Bele IV od 20. jula 1244. godine. Radovi ANUBiH, 35: 289-291.
  3. Handžić A. (1975): O formiranju nekih gradskih naslja u Bosni u XVI vijeku. POF, 25: 166-167.