Žrtvovanje je čin darivanja predmeta božanstvu, čineći time predmet svetim. Motiv za prinošenje žrtve je produživanje, podsticanje i ponovno uspostavljanje veze između ljudskog i božanskog. Često je svrha prinošenja žrtve dobijanje božje milosti ili ublažavanje božjeg gneva. Postupak cenjen u pojedinim kulturama i među pojedincima kao najviši oblik služenja drugima i etički princip zaštite ugroženih.[1]

Asteci prinose ljudsku žrtvu.

Izvori uredi

  1. Delovi članka su preuzeti iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“, uz odobrenje autora.

Vidi još uredi