Živa istina je jugoslavenski crno-bijeli igrani film snimljen u režiji Tomislava Radića, kome je to predstavljao cjelovečernji debi i premijerno prikazan 1972. godine, danas poznat kao jedno od najneobičnijih ostvarenja tadašnje jugoslavenske i hrvatske kinematografije. Po žanru je biografska drama, a u njemu Božidarka Frajt tumači samu sebe, odnosno lik glumice u ranim 30-im, koja bez obzira na besprijekorne akademske rezultate, ne može naći stalan posao te je prisiljena za život zarađivati kao manekenka. Originalno zamišljen kao dokumentarni film i inspiriran stvarnim životnim nedaćama Božidarke Frajt, Živa istina je koristila poludokumentarni, tzv. cinema verite stil, odnosno koristile stvarne ličnosti koje tumače same, uključujući tadašnjeg direktora Teatra ITD Vjerana Zuppu u završnoj sceni filma. Neobičan stil, ali još više početak reakcije na Crni val i delikatne političke okolnosti nakon sloma Hrvatskog proljeća su filmu i autoru donijele nemilost tadašnjih vlasti, te je na Pulskom festivalu prikazan izvan službene konkurencije. Usprkos toga je tamošnja publika bila toliko oduševljena ulogom Božidarke Frajt, da je intervencijom tadašnjeg komunističkog čelnika Stipe Šuvara Frajt, iako su time prekršena festivalska pravila, osvojila Zlatnu arenu za najbolju glumicu. U anketi Slobodne Dalmacije iz 2009. godine je Živa istina uvrštena u izbor 20 najboljih hrvatskih filmova svih vremena.

Živa istina
Božidarka Frajt (desno) tumači samu sebe u sceni filma
Žanrbiografski
RežijaTomislav Radić
ScenarioTomislav Radić
UlogeBožidarka Frajt
Ruža Rosoci
Vesna Veselić
MuzikaArsen Dedić
FotografijaDragutin Novak
MontažaMaja Filjak Bilandžija
StudioFilmski Autorski Studio (FAS)
Datum(i) premijere
14. 7. 1972 (1972-07-14)
Trajanje77 min.
Zemlja Jugoslavija.
Jeziksrpskohrvatski

Uloge uredi

Glumac Uloga
Božidarka Frajt
Ruža Rosoci
Vesna Veselić
Zlatica Dubravčić
Irena Uhl
Verica Podolšak
Zdenka Livajić
Inge Grandić
Stipe Belobrk
Vjeran Zupa
Branko Supek
Branko Ivanda

Ostale uloge ▼

Vanjske veze uredi