Šejtan (tur. şeytan, od arap. šayţān) predstavlja Satanu ili đavola u islamu. Poznat je i kao Iblis, što je arabizacija grč. reči Diablos. Šejtan je bio na početku Džin, koji je bio Bogu zvesti anđeo, a onda se taj, od vatre napravljeni, kao jedini od anđela odupro da se prikloni Adamu - stvorenom samo od gline.

Šejtan je bio onaj koji je zaveo Adama da zagrize jabuku, zabranjeno voće, simbolu razlike između dobra i zla. Jedini odgovoran za to je bio baš Iblis, a ne Eva. Zato islam ne poznaje izvorni (praroditeljski) greh. Satana je zbog svoje neposlušnosti Bogu izbačen iz raja u pakao.

Iako može sa svojim namerama da prevari ljude on je nemoćan pred vernim ljudima, koji veruju u Boga.

Za vreme hadžiluka u Meku, muslimani kamenuju stubove koji predstavljaju Satanu.

U prenesenom značenju, šejtanom se naziva domišljat i prepreden čovek, šaljivdžija, đavolak (vragolan).