Čistoća od stvarne nečisti

Čistoća od stvarne nečisti je pojam u islamu koji podrazumijeva čistoću tijela, odjeće i prostora u kojem musliman obavlja namaz. Ovo se smatra namaskim farzom

To je nečistoća koja ne smije biti na tijelu klanjača, njegovoj odjeći, niti na mjestu gdje obavlja namaz. Odjeća klanjača mora biti čista. Ako bi klanjao u obući čiji je đon nečist, namaz nije dozvoljen (tj. neispravan je), a ako bi ih izuo i stao na njih onda je dozvoljen. Mjesto na kojem se klanja također mora biti čisto. Minimimum je da bude čist prostor za stajanje, prostor za dvije šake (prilikom sedžde), za dva koljena i za čelo.

Ukoliko se namaz obavlja na dvjema spojenim prostirkama, čije je dno nečisto, a površina čista, namaz je ispravan, jer je klanjano na čistom mjestu. Također, dozvoljen je namaz na čvrstoj prostirci (npr. debelom tepihu), čija je gornja strana čista, a donja nečista, ukoliko se vlaga nečistoće ne pojavi na gornjem dijelu, a ukoliko dođe do pojave vlage (usljed nečistoće) namaz nije validan (nije dozvoljen, nije ispravan).