Kornelije Sula – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: hy:Սուլլա
Autobot (razgovor | doprinos)
m razne ispravke
Red 2:
 
'''Lucije Kornelije Sula''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Lucius Cornelius Sulla'', rođen 138. st. e., umro 78. st. e.) bio je [[Antički Rim|rimski]] vojskovođa i državnik.
 
 
==Mladost==
 
Sula je poticao iz ugledne [[Patriciji|patricijske]] porodice Kornelija, koja je međutim do njegovog rođenja bila već osiromašila. Kako mu je nedostajalo gotovine, Sula je svoju mladost proveo u društvu s pripadnicima nižih slojeva rimskog društva – s [[Komedija|komičkim]] glumcima, sviračima flaute, plesačima, [[hetera]]ma. S takvim će ljudima ostati blizak tokom čitavog svog života. Upravo je u to vreme upoznao perspektivnog rimskog glumca [[Metrobije|Metrobija]] – "tumača ženskih likova", kako ga opisuje [[Plutarh]] – s kojim će otada ostati veoma blizak: čak i kad su obojica već prilično ostarili, Sula nikada nije skrivao tu emotivnu vezu. Bez obzira na sve to, Sula je izgleda dobio dobro obrazovanje: tečno je govorio [[grčki jezik]], što je u Rimu bio siguran znak koji je odavao "obrazovanog čoveka". Sula je stekao svoje bogatstvo, koje će mu kasnije omogućiti da se uspne lestvicom državne karijere,''([[cursus honorum]])''. tako što je ubio svoju maćehu-ljubavnicu Klitumnu, koja je bila bogata, a njegova oslobođenica-ljubavnica Nikopola, na tako bogata, umrla od teške upale bubrega. Premda Plutarh pominje dva nasledstva: jedno od njegove maćehe, a drugo – pomalo skandalozno – od neke bogate ali neplemenite neudate dame.
 
Linija 11 ⟶ 9:
 
==Afrika i Jugurtin rat==
 
Godine 107. st. e. Sula je postavljen za [[kvestor]]a [[Gaj Marije|Gaja Marija]], znamenitog rimskog vojskovođe i državnika, koji je bio izabran za [[konzul]]a za tu godinu. Marije je predvodio [[Rimska vojska|rimsku vojsku]] u ratu koji su Rimljani vodili protiv [[Numidija|numidijskog]] kralja [[Jugurta|Jugurte]]. [[Jugurtin rat]], koji je opisao rimski istoričar [[Salustije]], bio je započeo još 112. st. e., ali je rimskim legijama pod vodstvom [[Kvint Cecilije Metel|Kvinta Cecilija Metela]] izgleda trebalo mnogo vremena da taj rat privedu kraju. Gaj Marije, koji je u to doba bio poređen Metelu, iskoristio je priliku i počeo da širi glasine o nesposobnosti svog zapovednika, te je uspeo da isposluje Metelovu smenu, svoj izbor za konzula i komandu u Jugurtinom ratu. Pod Marijevim zapovedništvom Rimljani su se borili po planu koji je bio veoma sličan Metelovom, i najzad su 106. st. e. porazili Numiđane, velikim delom zahvaljujući Sulinoj akciji zarobljavanja samoga Jugurte. Sula je ubedio [[Bokho|Bokha]], kralja susedne [[Mauretanija|Mauretanije]], da izda Jugurtu, koji je prethodno u Mauretaniji potražio utočište. Zarobljavanje Jugurte privuklo je u [[Rim]]u veliku pažnju i značajno pomoglo Sulinoj političkoj karijeri. I pored Marijevog nezadovoljstva, na [[Rimski forum|Rimskom forumu]] tada je podignuta konjanička statua Sule, koju je darovao kralj Bokho, a koja je obeležavala njegov uspeh u Jugurtinom ratu.
 
Linija 17 ⟶ 14:
 
==Kimbri i Teutonci==
 
Sledeća pretnja Rimu pokazala se ozbiljnijom. Godine 104. st. e. činilo se da [[Germani|germanska]] plemena [[Kimbri|Kimbra]] i [[Teutonci|Teutonaca]] kreću prema [[Italija|Italiji]]. Tokom rata koji je pokrenut Sula je nastavio da služi pod Marijevim zapovedništvom. Zbog neposredne pretnje gradu Rimu, Marije je u tom periodu pet puta uzastopno bio biran za konzula, što je bio čin bez presedana. Konačno, zajedno sa svojim kolegom [[Kvint Lutacije Katul|Kvintom Lutacijem Katulom]], Marije se 101. st. e. sukobio s neprijateljskim plemenima u [[Bitka kod Vercele|bici kod Vercele]]. Do tada je Sula već prešao u deo vojske koja je bila pod Katulovom komandom. Sula se uglavnom smatra najzaslužnijim za poraz koji su Kimbri i Teutonci tada pretrpeli, s obzirom da je Katul bio slab vojskovođa i sasvim nesposoban da ostvari koordinaciju s Marijem i njegovim trupama. [[Rimski senat]] je nakon bitke obojici konzula – i Mariju i Katulu – dodelio [[trijumf]].
 
==Pretura i Kilikija==
 
Vrativši se u Rim, Sula je bio izabran za [[Pretor|gradskog pretora]] za 97. godinu st. e., što je – prema nekim glasinama – navodno postigao putem masovnog podmićivanja. Sledeće je godine bio postavljen za [[Progamistrat|prokonzula]] [[rimske provincije]] [[Kilikija|Kilikije]] (u današnjoj [[Turska|Turskoj]]). Dok je boravio na istoku, Sula je bio prvi rimski [[magistrat]] koji se susreo s nekim [[Parćani|parćanskim]] izaslanikom. Upravo mu je tom prilikom neki [[Haldejci|haldejski]] prorok rekao da će umreti na vrhuncu slave i sreće. Ovo će proročanstvo imati snažan uticaj na Sulu do kraja njegovog života. Godine 92. st. e. Sula je odvratio napad [[Armenija|armenskog]] kralja [[Tigran Veliki|Tigrana Velikog]], koji je upao u [[Kapadokija|Kapadokiju]]. Kasnije iste godine Sula se vratio u Rim, gde se svrstao uz [[Optimati|optimate]] i tako se našao u opoziciji prema Gaju Mariju.
 
==Saveznički rat==
 
{{main|Saveznički rat (91 - 88. pne.)}}
 
Linija 33 ⟶ 27:
 
==Konzulat i prvi pohod na Rim==
 
[[Datoteka:Pontus.png|thumb|right|250px|Područje pontske kraljevine]]
 
Linija 43 ⟶ 36:
 
==Drugi pohod na Rim==
 
Pošto je zastrašivanjem umirio Rim i pošto je sproveo neke zakone, Sula je otišao na istok. [[Lucije Kornelije Cina]], jedan od konzula za 87. godinu st. e., odmah je pozvao na ukidanje Sulinih mera. Pošto mu je njegov kolega [[Gnej Oktavije]] pružio otpor, otišao je iz Rima da sakupi vojsku, te je uz pomoć Marija nakon opsade zauzeo grad. Nekoliko vodećih ljudi bilo je pogubljeno ili osuđeno na smrt, Sula i njegove pristalice bili su stavljeni van zakona, a (posle Marijeve smrti 86. godine) u [[Azija|Aziju]] je poslat drugi vojni zapovednik. Politika je sada postala pomirljiva: saveznički rat se završio, a vlada je uživala široku podršku sve dok pobunjeni vojnici nisu ubili Cinu (84).
 
Linija 49 ⟶ 41:
 
==Diktatura i smrt==
 
[[Datoteka:Sullahead.jpg|thumb|Sulin portret na [[denarij]]u koji je kovao njegov unuk]]
 
Linija 58 ⟶ 49:
Početkom 80. godine stare ere Sula se odrekao diktatorskog položaja i postao samo konzul, sa starijim Metelom (Kvintom Metelom Pijem), rođakom svoje žene, kao kolegom. Vanredno se stanje zvanično završilo. Na kraju godine, pošto se postarao da za konzule budu izabrana dva pouzdana čoveka, Sula se povukao u Kampaniju kao običan građanin. Nadao se da će obnovljena oligarhija naučiti da upravlja državom koju im je on predao. Za 78. godinu st. e. za konzula je izabran [[Marko Lepid]], ambiciozni [[Patriciji|patricije]] koga Sula nije voleo i u koga nije imao poverenja. Ipak, Sula nije intervenisao. Posle nekoliko meseci Sula je umro. Lepid je odmah napao njegov sistem, oslanjajući se na ogorčenje ljudi kojima je oduzeta imovina i na [[Galija|Galiju]] kao svoju bazu. Ali, njega je lako pobedio njegov bivši kolega Kvint Katul, kome je pomogao mladi [[Gnej Pompej]].
 
==Vanjski Eksterni linkovi ==
{{Commonscat|Sulla}}
 
* [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Plutarch/Lives/Sulla*.html Plutarch's Life of Sulla]
*[http://janusquirinus.org/essays/Apollo/Background/MS1.html Marius and Sulla]
*[http://www.jerryfielden.com/essays/sulla.htm Sulla and the proscriptions]
 
{{Plutarhovi životopisi}}
{{Commonscat|Sulla}}
 
[[Kategorija:Rimske vojskovođe]]